Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas, 19. siječnja 2017. godine, održao 102. plenarnu sjednicu, prvu u 2017. godini.
Prije prelaska na razmatranje dnevnog reda današnje 102. plenarne sjednice, svečanu izjavu pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine dao je sudac Giovanni Grasso (Republika Italija) koga je predsjednik Europskog suda za ljudska prava, u skladu sa ovlaštenjem i uvjetima iz članka VI 1. a) Ustava Bosne i Hercegovine, imenovao na mjesto suca u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nakon što je sutkinji Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Constance Grewe zbog navršenih 70 godina života prestala sudačka funkcija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Odlučujući u predmetu broj U-7/16 – ODM-1 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio kao neutemeljen zahtjev 30 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske (Radovan Višković i drugi) za ocjenu ustavnosti „svih zakona i ostalih općih pravih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituiranja poslije izbora 2014. godine“.
Naime, 30 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske podnijelo je 29. rujna 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu usuglašenosti „svih zakona i ostalih općih pravih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituiranja poslije izbora 2014. godine“ s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, podnositelji zahtjeva su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje tih zakona i ostalih općih pravnih akata, kao i da se zabrani rad Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sve dok se u njemu ne ostvari konstitutivnost Srba u punom kapacitetu, a sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu.
Podnositelji zahtjeva, između ostalog, smatraju da osporeni zakoni i drugi opći akti usvojeni u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon izbora 2014. godine nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (posebno alinejom njegove Preambule koja glasi: „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi u zajednici s ostalima, i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine“) iz razloga što nakon izbora održanih 2014. godine Dom naroda Parlamenta FBiH, prema apelantovim navodima, nije konstituiran onako kako to propisuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, umjesto 17 izaslanika iz srpskog naroda, kako je to propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, trenutno Klub izaslanika srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH čini 13 izaslanika. Četiri izaslanika mjesta u Klubu srpskog naroda nisu popunjena.
Podnositelji zahtjeva, također, navode da zbog nepopunjenosti Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH u punom kapacitetu izaslanici iz reda srpskog naroda nisu u mogućnosti pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Podnositelji zahtjeva, osim citirane alineje Preambule Ustava, ne ukazuju eksplicitno na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatraju da su povrijeđene.
Stoga je Ustavni sud u konkretnom predmetu ispitao je li zbog načina na koji su doneseni osporeni zakoni prekršeno ustavno načelo zabrane diskriminacije, imajući pri tome u vidu svoju praksu zauzetu u Odluci broj U-5/05. Pri tome, pored ostalog, Ustavni sud je imao u vidu i alineju Preambule Ustava Bosne i Hercegovine na koju su se referirali podnositelji zahtjeva.
Ustavni sud smatra da nisu postojale bilo kakve ustavne niti zakonske prepreke da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH, kao i da je izaslanicima Kluba srpskog naroda bilo omogućeno pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u okviru postojećeg broja delegata iz reda srpskog naroda.