Mladi ljudi, adolescenti pa čak i djeca u današnje vrijeme sve su više pogođena stresom. Nesređeni obiteljski odnosi, poteškoće pri pronalasku posla, poteškoće sa učenjem, financijski problemi, nerealna očekivanja samo su neki od probleme sa kojim se danas susreću mladi ljudi. O tome kako im pomoći te kako spriječiti ovakva stanja kod mladih za Pogled. ba govori psihologinja i klinički hipnoterapeut Andrea Vlašić.
Andrea Vlašić, doktorand je psihologije i klinički hipnoterapeut iz Livna. Psihologijom se bavi već desetak godina, a terapijska tehnika koja joj najviše pomaže u radu je klinička hipnoterapija, Andrea je također certificirani terapeut za stres kod djece i adolescenata.
Za naše čitatelj koji nisu upoznati možete li objasniti što je klinička hipnoterapija i čime se točno bavi?
Radi se zapravo o uporabi hipnoze u terapeutske svrhe. Ova tehnika priznata je od strane medicinske struke, koristi se vrlo često u razvijenim zapadnim zemljama. Ne postoje razlozi za strah od ove tehnike jer je potpuno sigurna i nema nikakvih nuspojava, a odobrena je i od strane Crkve.
U posljednje vrijeme dosta mladih ljudi pati od anksioznih poremećaja što je po Vašem mišljenju tome uzrok, te kako se anksioznost najčešće manifestira?
Anksioznost je goreći problem suvremenog društva među mladim ljudima. U anksiozne poremećaje ubrajaju se različite fobije, panični napadi, opsesivno-kompulzivni poremećaj, PTSP, akutni stresni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj i dr. Istraživanja govore da je godišnja prevalencija 1-2%! Simptomi najčešće počinju između kasne adolescencije i sredine tridesetih, a uočena je i obiteljska sklonost. U velikom postotku se uz panične napade javlja i agorafobija, ali i depresija. Uzroci mogu biti raznoliki. Ne može se ništa generalizirati. Ne postoji jedan uzrok niti ima jedno rješenje za svaku osobu. Pristup mora biti individualan jer je svaka osoba jedinstvena sa svojim karakterističnim crtama ličnosti, odgojem, životnim iskustvima i trenutnom životnom situacijom.
U svom radu s kojim ste se problemima, kad su u pitanju mladi ljudi najčešće susretali te je li anksioznost više pogađa žensku ili mušku populaciju?
Osobno se najčešće susrećem s mladim osobama koje se već dugi niz godina bore s paničnim napadima. Takve osobe obično opisuju intenzivan strah uslijed simptoma koji podsjećaju na srčani udar. Čini im se da umiru od srčanog napada, da će se onesvijestiti, gube kontrolu nad sobom ili da će poludjeti. To je uistinu strašan osjećaj koji se učestalo ponavlja. Često osobe koje doživljavaju panične napade odlaze na hitnu službu, te rade različite pretrage da bi se otklonila sumnja na neku od bolesti srca i krvožilnog sustava i dr. Nažalost, nakon što nalazi otklone sumnju na somatski uzrok, ne upućuju se previše često na psihološku obradu već se osobe godinama same bore sa simptomima dok ili spontano ne otkriju rješenje ili pravog terapeuta. Muškarci i žene se podjednako često žale na panične napade i podjednako često javljaju psihologu. Na moju radost, provjerenom kombinacijom tehnika, vrlo brzo dolazi do značajnog poboljšanja.
Budući da smo još uvijek konzervativno društvo te je posjeta psihoterapeutu svojevrsni tabu koliko ljudi uopće posjećuju psihoterapeute ili radije pomoć traže na Internetu što ponekad može biti kontraproduktivno?
Moram biti iskrena, iako se ponekad čini da smo još uvijek po tom pitanju zaostalo društvo, to zaista nije tako. Osoba koja doživljava panične napade najprije prolazi period otklanjanja sumnje u somatske bolesti. Potom slijedi period istraživanja – žele znati što im se događa i to obično otkrivaju na internetu. Na internetu redovno traže i tuđa iskustva i načine kako da si sami pomognu. Tek nakon toga traže odgovarajućeg terapeuta. U tom trenutku, nakon što su se već dovoljno napatili (govorimo o godinama!), najčešće ih nije briga tko zna dolaze li psihologu ili ne. Sve što žele je riješiti se problema. U tom trenutku više nema tabua.
Obzirom da vlada uvriježeno mišljenje kako je anksioznost nemoguće potpuno izliječiti koji je Vaš stav?
Ne bih rekla da se osobama koje pate od nekog poremećaja iz anksioznog spektra ne može dugoročno pomoći. Jako je važan pristup i klijenta i terapeuta. Motiviran klijent koji stvori odnos povjerenja s terapeutom, ali i terapeut koji je dovoljno osposobljen i koji je dovoljno profesionalan – i rezultati ne mogu izostati. Na što mislim kad kažem da terapeut treba biti dovoljno profesionalan? To znači da klijenta ne treba „razvlačiti“ od seanse do seanse radi svoje koristi i stvarati mu osjećaj da je upravo terapeut razlog oporavka, nego podučiti ga različitim tehnikama koje može koristiti kada se jave simptomi, ali i osnažiti ga u nastojanjima da sam sebi pomogne bez da ovisi o vama. Neki terapeuti se boje „prčkati po mozgu“ (kako sami kažu) tražeći uzroke problema, ali ja vjerujem da ako se pronađe uzrok i dođe do povoljnog razrješenja tog uzroka, tek tada oporavak može biti potpun i dugoročan.
Sa kojim problemima se najčešće susrećete kad je u pitanju sve veća pojava stresa kod adolescenata i djece, te što im savjetujete?
Kada su u pitanju djeca, najviše se susrećem s noćnim mokrenjem i poteškoćama s učenjem, a u periodu adolescencije sa narušenim samopouzdanjem, adolescentskim krizama i vršnjačkim zlostavljanjem. Adolescenti dolaze isključivo na nagovor roditelja, koji osjećaju da je problem nadišao njihovu snagu. Ne treba bježati od problema, ignorirati ga i potiskivati emocije. Problem se ne može riješiti sam od sebe, a danas je psihološka pomoć svima dostupna u različitim centrima, ustanovama i udrugama, pa ne treba oklijevati tražiti stručnu potporu. Svaka patnja se može ublažiti ili zacijeliti. U trenutku kad više ne vidite rješenje, kad mislite da više ne znate kako i kuda dalje – javite se najbližem terapeutu, to će biti izvrstan početak!
A.M. Pogled. ba
