Kako zagovornici bošnjačko-hegemonističke politike ne mogu činjenicama potkrijepiti svoje teze o omiljenoj temi „trećem entitetu“ ne ostaje im drugo do li potkrijepljivati ih lažima.
Jedna od svakodnevno ponavljanih laži, kako bi, po gebelskovskoj metodi, postala istinom je sljedeća tvrdnja:
„Treći entitet“ štetan je za Hrvate u BiH. Argument dvije trećine Hrvata njih 320.000 živi u Bosni, a tek jedna trećina 220.000 u Hercegovini, a zamišljeni prostor trećeg entiteta je tek zapadna Hercegovina. Većina Hrvata ostala bi, dakle, izvan tog entiteta. Zaključak: Bosanski Hrvati- tj. većina Hrvata taoci su manjine- hercegovačkih Hrvata, odnosno njihove politike personificirane u HDZ-u i Draganu Čoviću.
Tri četvrtine Hrvata u “Trećem entitetu”
ISTINA je, međutim kako od ukupno oko 497.883 Hrvata u F BiH njih više od 275 tisuća, dakle, više od polovice, živi na kompaktnom većinski hrvatskom području od Drvara do Ravnog. Prema Deklaraciji Hrvatskog Narodnog Sabora BiH, većinski hrvatska federalna jedinica obuhvatila bi većinski hrvatska područja u BiH, a to znači ne samo u Hercegovini, već i u Središnjoj Bosni i Posavini. A to prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013 godine znači najmanje 75 posto ukupnog broja Hrvata u F BiH.
ISTINA je dakle da bi većinski hrvatskom federalnom jedinicom bilo obuhvaćeno tri četvrtine Hrvata u F BiH. a LAŽ da bi većina Hrvata ostala izvan trećeg entiteta.
Višenacionalni, a ne “etnički čist”
Druga stalno opetovana laž unitarista je kako hrvatski političari zagovaraju „etnički čist“ treći entitet, „etničko omeđivanje“, te kako to vodi etničkoj segregaciji, apartejdu itd.
Već sam naziv „većinski hrvatska federalna jedinica“ pobija tvrdnje o etnički čistom entitetu i sugerira kako se radi o konceptu višenacionalnog entiteta u kojem bi s Hrvatima, kao većinskim stanovništvom živjeli i Bošnjaci i Srbi. Prema popisu stanovništva iz 2013. u većinski hrvatskim općinama u F BiH, koje bi bile uključene u većinski hrvatsku federalnu jedinicu, živi 496.385 stanovnika, a ako bi taj entitet obuhvatio i tri većinski srpske općine Hercegbosanske županije u federalnoj jedinici s hrvatskom većinom živjelo bi ukupno 509.730 stanovnika. Od toga Hrvata 374. 127 ili približno 74,4 posto, odnosno 75,2 posto ukupne hrvatske populacije u Federaciji BiH, 113.089 ili približno 21, 8 posto Bošnjaka ili 7,2 posto ukupnog broja Bošnjaka u F BiH, te 19.327 ili približno 3,8 posto Srba ili 34,5 posto ukupnog broja Srba u F BiH.
ISTINA je dakle da bi ta federalna jedinica bila mulietnička, ili višenacionalna, a LAŽ je kako bi „Treći entitet bio „etnički čist“, čime otpadaju i teze o segregaciji i aparthejdu. Tvrdnje o nekakvom „etničkom omeđivanju“, zatvaranju u „etničke torove“, također, su smiješne, zna li se kako i među postojeća dva entiteta ne postoje nikakve „međe“ i „granice“ i da postoji apsolutna sloboda kretnja ljudi, roba, kapitala, prava političkog i drugog organiziranja, bavljenja biznisom i slično.
Treća često ponavljana teza je „kako bi HDZ, Čović i Ljubić“ dijelili samo Federaciju, pri čemu se postavlja pitanje: A, što je s Hrvatima u Republici Srpskoj?
Treći entitet i RS
Oni koji liju krokodilske suze za Hrvatima u RS, koji bi eto ostali izvan trećeg entiteta zaboravljaju ili prešućuju da su Federaciju BiH, Washingtonskim sporazumom uspostavili predstavnici Hrvata i Bošnjaka, odnosno njihovih ratnih entiteta HR HB i RBiH na „većinski hrvatskim i bošnjačkim područjima u BiH“. Koje bi to većinski hrvatske općine u RS onda trebale pripasti trećem entitetu?
ISTINA je da su izvan Federacije BiH ostale dvije općine u Posavini, koje su pripale RS-u, u kojima su Hrvati prije rata bili većina, ali ne nadpolovična, već relativna – Bosanski Brod i Derventa- a nakon ratnog etničkog čišćenja, Hrvata je u tim općinama sada tek nekoliko tisuća. Predstavnici hrvatske politike u BiH mogli bi tražiti da i te općine ili dijelovi tih općina budu uključeni u većinski hrvatsku federalnu jedinicu, ali onda bi morali prihvatiti da po istom tom načelu većinski srpske općine u Hercegbosanskoj županiji, koji čine dio kompaktnog većinski hrvatskog prostora, i 10 posto teritorija F BiH, trebaju pripasti Republici Srpskoj, čime bi „manji entitet“ postao veći. Ovo je tema o kojoj je legitimno razgovarati i naći obostrano prihvatljivo rješenje.
Sada svi Hrvati “prekriženi”
Protivnici trećeg entiteta tvrde kako bi njegovom uspostavom, Hrvati koji bi ostali izvan njegovih granica, mada on ne podrazumijeva nikakve granice, bili „prekriženi“. Kao da bi ostali izvan Bosne i Hercegovine. Po toj logici sada su svi Hrvati u BiH prekriženi, jer su svi izvan trećeg entiteta.. Treći entitet ni praktično ni teorijski ne može obuhvatiti sve Hrvate u BiH. Svi Hrvati iz BiH, ne mogu živjeti u većinski hrvatskom entitetu, ali svi Hrvati u BiH mogu imati svoj entitet, koji im po načelu reciprociteta, može pružiti institucionalnu zaštitu i financijsku potporu.
Treći entitet razvija pluralizam među Hrvatima
Često ponavljana teza unitarista je i kako se HDZ, Čović i Ljubić zalažu za treći entitet ne radi Hrvata, već kako bi vječno ostali na vlasti, također „ ne pije vodu“. S uspostavom većinski hrvatske republike u BiH, Hrvatima ne bi drugi narodi mogli nametati vlast, pa ne bi zbog straha od majorizacije stalno glasali za HDZ, već bi mogli birati i smjenjivati vlast ovisno o tome koliko su njome zadovoljni. ISTINA je, dakle da „hrvatski entitet ne jamči HDZ-u i Čoviću vječnu vlast“. Naprotiv. Ovakvo stanje gdje su Hrvati u stalnom strahu od majorizacije ih homogenizira oko najjače stranke i sprječava zdravu pluralizaciju hrvatske političke scene.
BiH stabilnija kao tronožac
Teza o tome kako treći entitet vodi ka podjeli države- također je bez valjane argumentacije. Budući je federalna jedinica s hrvatskom većinom zamišljena kao teritorijalno nepovezan prostor, praktično je neizvodivo njeno izdvajanje iz BiH. Logičnije je zaključiti da bi tronacionalna Bosna i Hercegovina, BiH, dakle, kao federacija triju republika bila stabilnija kao tronožac, a da je nestabilna upravo zato što je ustrojena kao dvonožac, dok bi se s jednom nogom, ma kako čvrsta bila nesumljivo srušila.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
