Ovo je Vernissa.
Romkinja koja boravi u Mostaru.
Možeš je vidjet skoro svaku večer ispred Goldena, od 21 h do 3 ujutro.
Zna upitat pola marke, ne zato što to njoj toliko treba nego joj je rečeno da mora skupiti određen broj novaca. Njoj ne treba novac toliko, koliko joj treba ljubav koju jedno dijete zaslužuje. Navikla je ona bez novca.
Njezin život nije takav da je svaku večer čeka topao stan, krevet, igračke, kao drugu djecu.
Njezin život je ulica i na njoj se odgaja. Njezin život su parkovi, napuštene zgrade, Staklena banka i Sjeverni logor. Njen život je borba u pravom smislu te riječi, svaku sekundu, svaki sat i svaki dan. Može živjet danas. A već sutra, tko zna šta će biti s njom. Odgajana je tako da prosi, za sebe , za svoje roditelje, za ne znam koga još. Od ljudi je većinom odbačena i neprihvaćena. Njen život je za “nekoga” , nekultura jednog djeteta, jer ona ipak „prosi“.
Malo tko gleda:
Gdje je se ona grijala kad je vani nedavno bilo minus 20?
Gdje je ona danas kad kiša pada? Pod čijim krovom?
Gdje je njeno društvo, curice njenih godina a gdje ona, u sadašnjem trenutku?
Gdje je njena budućnost u odnosu na budućnost nekog drugog djeteta?
Njen život je život kakav nitko ne bi poželio. Ali njen osmijeh je osmijeh kakav bi svatko poželio.
Kad sam je vidio, stvarno sam je želio upoznat. Ništa više.
Čim sam je vidio, došao sam do nje i njenog brata koji se zove Ildo. Uglavnom Ildo je imao neke tene na sebi, sportske izgledom. I sad, upita moj prijatelj Ilde: „Ildo gdje si kupio tene? Prave su ti!
A vernissa iz pozadine crkla od smijeha….
Smije se ona punim!
Smije se znači, 100 na sat!!
Mi gledamo šta joj je?
Pitamo je mi: Šta je tako smiješno??
Kaže ona: pogledaj moje!!
Mi sad kontamo ima ona neke bolje tene nego što su Ildine, pa mu se ona smije.
Mi pogledali: ona bosa, u čarapama.
I smije se…
I uživa u tome.
Taj osmijeh se ne zaboravlja. Taj omijeh mijenja svijet i pomjera planine. Jer je iskren. Jer je čist. A samo sam je želio upoznat, da vidim tajnu njene sreće.
Ali nema tu neke velike tajne. Jednostavno, ona se ne sekira ni 1 posto koliko se mi ostali ljudi koji imamo normalne uvjete za život sekiramo.
Ona poznaje život. Njoj je život najveći prijatelj i najveći neprijatelj. Ali ga poznaje. Ona je svoj život prihvatila. Njen osmijeh je njen život.
Njen osmijeh osvjetljava te ulice u kojima ona hodi , njen osmijeh obasjava te zgrade u kojima ona spava.
Vernissa , najbogatija curica na svijetu.
Nema „ništa“ a ima sve!
