Načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić govori o proteklim izborima na kojima je HDZ ostvario jednu od najvećih pobjeda dosada.
Dotaknuo se i situacije unutar stranke, naglasivši kako nema podjela, te razloga promjena vodstva OO HDZ-a BiH Ljubuški. Barbarić govori i o svojoj ostavci na čelu ŽO HDZ-a BiH ZH županije te o neslaganjima sa stavovima pojedinih članova Vlade ZHŽ-a. On je ovom prilikom još jednom ponovio kako sukoba na relaciji Široki Brijeg – Ljubuški nema. Komentirao je i gospodarsku sliku Ljubuškog, za koju smatra da može biti bolja, privatizaciju poduzeća, ali i iseljavanje stanovništva.
Ljubušanke i Ljubušaci su vam dali povjerenje za četvrti mandat načelnika. Koji su prioritetni projekti koje planirate u iduće četiri godine?
– Još jednom želim zahvaliti biračima na ukazanom povjerenju. Dobiti četvrti mandat načelnika općine u sredini koja je počesto kritički raspoložena, uz kampanju koja je i ovaj put obilovala pokušajem diskreditacije, lažima, nerealnim obećanjima, u kampanji u kojoj sam opet, uvjetno rečeno, bio sam protiv svih, osobno mi nameće obvezu nastaviti raditi kao i do sada, a sve s ciljem stvaranja kvalitetnijih uvjeta života na prostoru naše općine. Od planiranih projekata izdvojio bih izgradnju zapadne obilaznice i povrat prostora Duhanske stanice u općinsko vlasništvo, odnosno privođenje ovoga vrijednog prostora konačnoj namjeni. Jasno, podrazumijeva se i nastavak izgradnje ostale nužne infrastrukture, nastavak uređenja Ljubuškog, borbe za nove investicije, kao i nova radna mjesta.
Zanimljivo je da ste nakon dobivenih izbora zamijenili predsjednika OO. Zašto? Ima li sukoba u OO Ljubuški, posebice na relaciji mladi – stari? Što očekujete od novog vodstva?
– Na stranačkim tijelima, kao i do sada nakon izbora, radimo analizu. Imamo načelnika općine, gotovo dvotrećinsku većinu u Općinskom vijeću, rezultat je bolji nego ikad ranije. Iznad svih je naših očekivanja, no, stranački stasaju, kako se to kaže, “neki novi klinci”, a budući da imamo izbore već iduće godine, razumljivo je da smo odmah krenuli s pripremama.
Ovom prilikom bih zahvalio Anti Mišetiću, dosadašnjem predsjedniku, koji je stranku vodio posljednje dvoje izbore koje smo uvjerljivo dobili, na uspješnom vođenju stranke, ali i na stavljanju mandata predsjednika stranci na raspolaganje. U jednoj potpuno otvorenoj, tolerantnoj raspravi na stranačkim tijelima za novog predsjednika izabran je Toni Kraljević. Riječ je o čovjeku koji je uspješno vodio Radio Ljubuški, potom se nametnuo široj javnosti kao predsjednik Općinskog vijeća, a nakon polovine njegova sadašnjeg mandata može se konstatirati i kako vrlo uspješno obavlja poslove dopredsjednika županijske Vlade i ministra financija. Važno je napomenuti i kako Toni ima jako dobar imidž unutar stranačkog članstva. Zbog brojnih špekulacija, koje su posebno bile izražene u posljednjoj kampanji, moram reći kako je svih ovih godina stranka jedinstvena. Ne sjećam se da se po bilo kojoj odluci nekoga preglasavalo. Dakle, sukoba nema, pogotovo na relaciji stari – mladi.
Prvi ste Ljubušak na čelu Županijskog odbora HDZ-a BiH u ZHŽ-u. Nakon godinu dana mandata pričalo se o vašoj ostavci. Zašto?
– U prvoj godini mandata predsjednika Županijskog odbora održana je sjednica i doneseno odluka ili zaključaka gotovo kao u četverogodišnjem mandatu nekih od mojih prethodnika. Dakle, u cijelosti se kao predsjednik Županijskog odbora želim držati odredbi našeg stranačkog Statuta koji precizira obveze i ovlasti tog odbora. S obzirom na teškoće i ukupno stanje u našoj županiji, ponekad imam dojam da unutar stranke ne postoji “kritična masa” koja želi napraviti i urediti sustav funkcioniranja vlasti, mijenjati stvari nabolje. Povećanje prihoda, ali i bolja organizacija i odgovornost unutar same Vlade, u posljednje dvije godine daje rezultate, napravljen je, po mom mišljenju, značajan iskorak nabolje. Ipak, moja ostavka je još uvijek aktualna, rekao bih, čeka se pogodan trenutak.
Koliko ŽO sudjeluje u kadroviranju unutar županijske razine vlasti?
– Opet se pozivam na stranački Statut po kojem Županijski odbor u cijelosti ima pravo i obvezu utvrđivati kadrovsku strukturu unutar županijske razine vlasti, što i činimo, u konačnici kao stranka snosimo i odgovornost.
Kako ste kao predsjednik ŽO zadovoljni radom Vlade ZHŽ-a, županijskih uprava, agencija i zavoda?
– Rad Vlade ocjenjuje Županijski odbor, a ne predsjednik. Kroz podnesena izvješća ministarstava, rukovoditelja uprava i agencija, kroz rasprave na sjednicama Županijskog odbora, koje su ponekad znale biti vrlo burne, ukazivano je na propuste, doneseni su i zaključci koji obvezuju. Mislim da nam ponekad nedostaje političke hrabrosti u postupanju s kadrovima koji evidentno ne zadovoljavaju te da ponekad lokalistički pristupamo ocjeni rada pojedinaca.
Svih proteklih godina bili ste žestoki kritičar Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Dio nepravde je ispravljen uvrštavanjem podataka iz popisa stanovništva 2013., no, to je samo jedan od parametara. Očekujete li skoru izmjenu ovog zakona i što bi ona značila za općinu Ljubuški?
– Da, razlika, primjerice, prihoda od PDV-a za 2015. i deset prethodnih godina u odnosu na planirane prihode u 2017. je viša od 600.000 KM po godini. Dakle, u prethodnih 10 godina, temeljem nekakve procjene broja stanovnika, uzeli su nam više od 6. mil. KM. Zar sam o tome trebao šutjeti?
Jednako žestoko ste u jednom razdoblju kritizirali vlasti u ZHŽ-u. Kakav je sada odnos Vlade ZHŽ-a prema ovoj općini?
– Prigovarao sam zbog nenamjenskog utroška sredstava voda, zaštite okoliša, radio sam to argumentirano na način raspodjele ostalih sredstava županijskog proračuna prema lokalnim zajednicama. Složit ćete se da nije isto ako sa županijske razine godišnje u općinski proračun po različitim osnovama dobijete više od 800.000 KM, kako je to posljednje dvije godine, ili, recimo, 300.000 KM ili ni marku, a bilo je i takvih godina. Kao načelnik općine, ali i kao njezin građanin, nisam mogao ostati hladan na ovakve situacije.
Često se spominju netrepeljivosti na relaciji Široki Brijeg – Ljubuški, ima li sukoba između ove dvije sredine?
– Po stoti put tvrdim da nema sukoba. Ima sučeljavanja stavova, argumenata, pa i neslaganja oko kadrovskih rješenja, raspodjele sredstava, prioriteta, što je i razumljivo, ali ne samo na relaciji Široki Brijeg – Ljubuški, već i unutar sve četiri lokalne zajednice.
Iseljavanje je tema koja muči sve općine u FBiH. Kakvo je stanje u Ljubuškom?
– Nažalost, ima odlazaka, ali ni blizu kako neki tvrde. Motivi za odlazak su različiti, kod nekih je to nedostatak posla, kod nekih potreba za boljom zaradom, nezadovoljstvo ukupnom slikom društva.
Priznajem da nam nedostaje radnih mjesta, posebice bolje plaćenih. Kao jedinica lokalne samouprave nastojimo pomoći koliko možemo i mislim da se ta situacija polako popravlja. Nažalost, još uvijek presporo.
Jedan od ključnih pokazatelja vitalnosti društva je broj novorođene djece, odnosno djece u školama. Kakvo je stanje u vašoj općini glede toga?
– Ako analizirate rezultate popisa, pratite godišnje statističke pokazatelje, nemamo se čime pohvaliti, ali stanje nije ni u kojem slučaju alarmantno, pogotovo ako se uspoređujemo sa sredinama u RH i ostatku BiH. Od rata naovamo imali smo dosta godina i broj novorođene djece i broj učenika u školama u blagom porastu, nažalost, posljednje tri imamo blagi pad. Napominjem da pokazatelje koje imamo treba uzeti s rezervom jer nemamo vjerodostojne podatke koliko se djece rađa u RH i tamo se i prijavljuje, također ne znamo koliko naše djece svakodnevno prelazi granicu idući u škole u Hrvatsku.
Što je s brojem nezaposlenih? Mislite li da postoji razlika između službenog i pravog broja nezaposlenih?
– Prema statističkim pokazateljima, broj zaposlenih je prešao 4500, što je više nego ikad prije. Nažalost, i broj nezaposlenih se povećava, što i nema neke logike, znajući da dio tih nezaposlenih ne živi više na području općine Ljubuški. Prema rezultatima popisa 2013., broj zaposlenih je veći nego što to kaže naš Zavod za zapošljavanje, a broj nezaposlenih značajno manji.
Općina Ljubuški jedna je od rijetkih koja je prošle godine radila rebalans zbog viška sredstava. Što očekujete ove godine?
– U pravu ste, rebalansom proračuna sredinom 2016. predvidjeli smo povećanje prihoda za oko 500.000 KM. Sad znamo da smo za više od 200.000 KM u prihodima nadmašili i doneseni rebalans proračuna iako su mnogi sumnjali, pa čak i optuživali, da je to predizborni trik. U 2017. očekujem da u cijelosti ostvarimo prihode predviđene usvojenim proračunom, a nema ni jednog razloga da tako ne bude.
Kakvo je stanje javnih ustanova i poduzeća?
– Vrlo sam zadovoljan načinom funkcioniranja, uvjetima, pa i kadrovskim rješenjima u našim javnim ustanovama i poduzećima. Smatram da i naši građani osjete bolju kvalitetu usluga posljednjih godina. Jasno, treba uvijek težiti boljem, kao i mogućnosti podizanja kvalitete rada u tim ustanovama.
Jeste li zadovoljni gospodarskom slikom Ljubuškog?
– Posljednje tri godine imamo povećanje broja zaposlenih za oko 100 radnih mjesta godišnje, imamo lijepih, prije svega, proizvodnih investicija. U oblasti turizma ostvarujemo dobre prihode, otvaramo nova radna mjesta. S druge strane, ne možemo biti zadovolji ako znamo da nedostaje radnih mjesta, cijena rada je niska, poljoprivreda kao naš najveći razvojni potencijal nikako da krene nabolje. Dakle, ima pomaka, ali nedovoljno.
Dio gospodarstvenih subjekata nije se slagao s naplatom komunalne naknade?
– Tvrdim da imamo najpovoljnije uvjete investiranja, nema većih administrativnih zapreka, imamo razumijevanja za teškoće cjelokupnog gospodarstva.
Lokalna samouprava ima zakonom propisane obveze, nadležnosti, ima određena prava, određene prihode iz kojih se financiraju. Nejasno mi je u čemu je problem, uistinu ponekad stvari dovodimo do apsurda, pitam se što je krajnji cilj.
Kakvo je trenutačno stanje s privatizacijom ljubuških poduzeća. Zašto se ne privodi kraju?
– Nažalost, posljednjih godina nema pomaka, Duhanska stanica, Tkaonica, Vodoprivreda, Plantaža, Vrelo u Vitini jesu razvojni potencijali, nove mogućnosti. I ovom prilikom apeliram na Vladu Zapadnohercegovačke županije da žurno ovaj vrijedni potencijal stavi u funkciju.
Općina ste koja je u proteklom razdoblju dodijelila velik broj koncesija za poljoprivredno zemljište. Hoćete li nastaviti s ovom praksom?
– Svakako! To su vrlo dobre investicije, nova vrijednost, ali i nova radna mjesta. Privođenjem namjeni ovih površina otvara se potreba za novim investicijama kao što su vinarije, uljare, destilerije. Zar i ovo nije razvoj općine, zar i ovo nije poboljšanje ukupne gospodarske situacije?
Često se, a posebice u kampanji, moglo čuti kako je općina Ljubuški pogodovala Albi prilikom sklapanja ugovora o koncesiji. Možete li razjasniti ovo pitanje i što je bio glavni razlog dolaska Albe u Ljubuški?
– Već sam spomenuo da je i ovu kampanju obilježio pokušaj diskretizacije mene. Odluku i suglasnost o koncesiji donosi OV temeljem javnog natječaja, a ne općinski načelnik. Nema nikakvih isplata koncesionaru s općinskog proračuna, dakle nikakvih milijuna.
Oblast zaštite okoliša, pa i prikupljanje i odvoz komunalnog otpada, značajno smo poboljšali, što je i vidljivo. Za razdoblje odlaganja otpada na deponiju “Bučine” općinski proračun je samo “rentu” lokalnom stanovništvu plaćao više od 300.000 konvertibilnih maraka godišnje te nam je ostala obveza, a vjerojatno i veliki troškovi, sanacije deponija. Sada plaćamo deponiranje komunalnog otpada u Mostaru na sanitarnom deponiju oko 200.000 konvertibilnih maraka godišnje, s oko 70% prostora općine prikupljamo otpad, značajno se smanjio broj i količina na tzv. divljim deponijima, a našim građanima se znatno popravila usluga. Mislim da je iz navedenog jasno kako je s Albom Ljubuški dobio, a ne izgubio , kao što to neki pokušavaju prikazati plasiranjem dezinformacija javnosti.
Hotel Bigeste jedan je od uspješnih primjera privatizacije. Kad se očekuje njegov završetak?
– Koliko sam informiran, radovi na obnovi teku prema planu. Sredina bi do kraja godine trebala dobiti sadržaje iz oblasti uslužnih djelatnosti koje su nam svih ovih godina nedostajale, trebali bismo dobiti lijep objekt, a računamo i na 50-ak radnih mjesta.
Što je s plantažom? Nedavno je i zapaljena. Ima li se na vidiku rješenje za nju?
– Ponovit ću da se radi o oko 150 ha najvrjednijeg ljubuškog zemljišta koje je pri postupku privatizacije izuzeto i ostalo je državno vlasništvo kojim raspolaže po zakonu Zapadnohercegovačka županija.
Trenutačno se na Sudu vodi postupak proglašenja ugovora o najmu ništavnim i to nas sprječava da ovaj vrijedni potencijal stavimo u funkciju, odnosno damo na koncesijsko korištenje.
U proteklom razdoblju se vladajuće strukture u Ljubuškom kroz neke medije pokušavalo prikazati kao vladare Sjeverne Koreje, a s druge strane ni jedna općina nema toliko potpisanih peticija. Vaš komentar?
– Živimo u demokratskom društvu. Postoji stvarna sloboda kandidiranja, postoje izbori na kojima naši građani na najdemokratskiji način izražavaju svoju volju, odnosno koriste svoje biračko pravo.
Već sam govorio da se u Ljubuškom ne natječemo projektima, vizijom razvoja, nažalost, u pravilu se koriste neke druge metode kao što je i spomenuti plakat. Smatram i da organiziranje potpisivanja peticija kao vid izražavanja volje građana ima političku pozadinu, da se manipulira potpisima, pogotovo motivira organiziranje potpisivanja peticije. U konačnici pokušavaju se građani, ali i cjelokupna javnost, dovesti u zabludu.
Nitko nije za zatvaranje rodilišta, ali možemo li raditi suprotno zakonu te ugrožavati živote majki i djece? Zakon jasno nalaže koje uvjete treba imati zdravstvena ustanova kako bi se u njoj nalazilo rodilište (anesteziolog, zalihe krvi, mogućnost operacije…).
Kod nas jedino Sveučilišne kliničke bolnice Mostar ispunjava zakonske uvjete, zbog čega je rodilište u Ljubuškom, ali i u svim drugim općinama poput Čapljine, Širokog Brijega…, zatvoreno. Zašto se potpisuje protiv koncesija na poljoprivredno zemljište? Zar to nije razvoj općine, investicija pa i novih radnih mjesta? Zašto peticija protiv rekonstrukcije prečistača otpadnih voda s nerealnim zahtjevom za premještanjem na novu lokaciju?
Dakle, po mom dubokom uvjerenju, ovakvim pristupom dio oporbe vodi političku borbu nastojeći omalovažavati gotovo svaku investiciju ili projekt koji se radi na području naše općine. Koliko u tome uspijevaju, najbolje svjedoče rezultati izbora.
Marija Medić Bošnjak/Večernji list
