Prije gotovo mjesec dana, točnije 4. ožujka, zagrebački Dinamo igrao je prvenstvenu utakmicu s Interom iz Zaprešića. Naravno, dobio je, sa dva prema nula. Za ovu priču, međutim, nije uopće važno tko je i kad dao ta dva gola za Dinamo, nego tko nije za Inter, a imao je “mrtvu priliku” odnosno čisti zicer u 18. minuti pri rezultatu 0:0.
Taj “nesretnik” je Marin Zulim, 26-godišnjak rodom iz Splita kojemu je Inter iz Zaprešića već sedmi prvoligaški klub u kojem igra. Bogata je to biografija, no uz nju ide i podatak koji “bode oči”: iako se prema podacima sa sportskih stranica vodi kao napadač, Marin Zulim nikad u svojoj karijeri u službenim utakmicama ni za koji klub za koji je igrao nije dao gol! Nikad!
Nevjerojatno, zar ne? A još nevjerojatnije zvuči podatak da takav igrač u ovom trenutku vrijedi čak 150.000 eura, i to prema podacima Transfermarkta, utjecajnog svjetskog internetskog portala. A da stvar bude još luđa, mladi je Zulim igrao i za mlade selekcije hrvatske reprezentacije U-16, U-17, U-18 i U-20, a s ovom posljednjom je čak bio i na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji 2011. godine. I dok je u mlađim selekcijama čak i zabilježio nekoliko nastupa, za U-20 reprezentaciju nije odigrao niti minute već je tri utakmice prosjedio na klupi.
Čak i onima malo upućenijima u zbivanja na hrvatskim prvoligaškim pašnjacima pardon travnjacima ime Marina Zulima neće baš puno značiti. No, kad se u cijelu priču uvede ime njegova oca Vinka, onda sve dobiva drukčiju dimenziju. Naime, Vinko Zulim, za one koji možda ne znaju, jedan je od najdugovječnijih općinskih načelnika u Hrvatskoj, već 24 godine je neprikosnoveni vladar Općine Seget i odnedavni član Predsjedništva HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije.
Normalno je, svi će se složiti, da će svaki otac za svoje dijete napraviti sve što može da ono uspije u onome čime se bavi, a ono što stariji Zulim radi svakako je vrhunac očinske ljubavi u čemu mu sigurno pomaže njegov politički utjecaj i sposobnost preživljavanja na lokalnoj političkoj sceni već više od dva desetljeća.
Koliko ima istine u raznim pričama koje se šire i usmeno i preko internetskih blogova, nismo uspjeli provjeriti jer se Vinko Zulim silno uznemirio kad smo ga nazvali i kazali mu o čemu želimo s njim razgovarati:
– Što ja imam s njegovom karijerom, niti sam mu menadžer, niti trener, to je čista glupost… Bavite se vi pametnijm poslom, ne bavim se ja vašim sinom, pa nemojte ni vi mojim. Sve su to gluposti… – odbrusio je Zulim.
Marin je u dosadašnjoj karijeri nogometnoga profesionalca najbliže postizanju pogotka bio na spomenutoj utakmici Dinama i Intera. “Ovo mu je 16. utakmica u karijeri koju je počeo od prve minute. Svaki put je bio zamijenjen, a 49 puta ulazio je s klupe. Niti jednom u karijeri nije odigrao 90 minuta. Pa ako želite zaraditi piće u kafiću, možete se okladiti da će Zulim biti zamijenjen…”, napisao je, među ostalim, jedan od novinara u izvještaju s te utakmice. U petak je Zulim startao za Inter i protiv Hajduka. Zamijenjen je nakon prvoga poluvremena.
Prvi profi ugovor, još kao junior, Marin Zulim je potpisao s Hajdukom 2009. godine. Predsjednik kluba bio je Joško Svaguša, a trener prve momčadi poznati Talijan Edoardo Reja koji je Marina poveo čak i na pripreme u Španjolsku. Prije toga, Marin je prošao sve omladinske Hajdukove selekcije.
– Kad sam ja došao, naslijedio sam njegov ugovor – govori nam Ivica Šurjak, tadašnji sportski direktor “bijelih”, dodajući kako je mladić iz Segeta “pokazivao određene kvalitete”.
– Nije bio loš, pokazivao je talent, ali ipak ne toliki da ostane u Hajduku. Moram vam reći da je to izvrstan mladić, kao osoba je vrlo dobar i odgojen. Po meni, on nije klasični napadač, više polušpica, igrač koji može puno dati po bokovima – priča nam Šurjak.
Na naše pitanje kako komentira statistiku prema kojoj Zulim u službenim utakmicama ni za jedan klub za koji je igrao nikada nije dao gol, legenda Hajduka kaže da je to svakako – “čudno”. Ali ipak u svemu pronalazi određeno opravdanje:
– Taj momak nikad nije dobio pravu minutažu, uvijek je ulazio kao zamjena – veli Šurjak.
Kako bilo, Zulim je u Hajduku kao profesionalni nogometaš, prema službenim podacima na stranicama splitskog kluba, odigrao nula službenih utakmica te dvije prijateljske. I baš u jednoj od njih zabio je svoj jedini gol ikad! Prema pričama, taj je gol njegov otac proslavio tako da je organizirao pravo slavlje za “pola Segeta” u jednom od lokalnih restorana. Tad su mladića prozvali i “segetski Maradona”.
– Znate što, talent se teško može sakriti, ali bez obzira na to, Hajduk je ipak klub koji je, možda više od drugih, izložen očima naroda i kvaliteta kad tad izađe na vidjelo, ali kad te narod ne voli, tu ni kvaliteta ne pomaže – nastavlja Šurjak i dodaje da je “normalno da se svatko bori za svog sina i da svatko misli da je njegov sin najbolji”.
Šurjak tvrdi da on osobno nikad nije doživio nikakvu vrstu pritiska od strane Vinka Zulima, a vezano uz igranje njegova sina.
Usprkos, dakle, “određenim kavlitetama”, Marin Zulim ne uspijeva se afirmirati u Hajduku te u siječnju 2011. godine odlazi na posudbu u Zadar kojim je tada “drmao” Reno Sinovčić. U NK Zadar zadržao se svega pola godine, odigrao je ukupno 18 minuta u tri utakmice te se vraća u Hajduk, ali vrlo brzo odlazi u NK Lučko gdje godinu dana također uglavnom grije klupu. Prema podacima sa stranice Sportnet, odigrao je u tom klubu ukupno 144 minute u 14 utakmica.
Potom u lipnju 2012. godine slijedi Marinova selidba u NK Osijek, i to u vrijeme kad je trener bio Stanko Mršić. Statistika pokazuje da je za Osijek odigrao ukupno 668 minuta u 18 utakmica. Naravno, bez gola, ali s jednim zarađenim žutim kartonom.
– Kad smo u jednom periodu imali 12, 13 utakmica bez poraza, rekao sam Marinu da nam donosi sreću. Odličan je to momak i nije problematičan, zna prihvatiti kritiku, ali mislim da se trebao osamostaliti, uzeti stvari u svoje ruke i da je mogao puno više toga napraviti. Pod tim mislim da njegova obitelj pošto-poto želi da on postane igrač. Ima solidan udarac i nos za gol – govori nam iskusni trener, a na naše pitanje kako onda nikad za nikoga nije dao gol, odgovara:
– Uglavnom je igrao u ekipama koje se bore za opstanak, pa je morao odrađivati zadatke u obrani, a on nije toliko borben i robustan u tom dijelu, on je jedna dobra polušpica. Možda bi puno više mogao dati u nekom stabilnom klubu – veli nam Mršić i dodaje kako Vinka Zulima upoznao u Osijeku i kako ga on nikad nije zvao niti su bili u kontaktu vezano za Marinovu igračku poziciju u klubu.
Nakon Osijeka, Mršić dolazi za trenera RNK Split, a za njim i mladi Zulim. No, na Parku mladeži odigrava skromnih 45 minuta. Potom ide u Istru 1961 gdje odigrava svega dvije utakmice odnosno ukupno 53 minute. Puno više minuta omogućava mu idući klub u koji je otišao u srpnju 2015. godine, a u kojem igra i danas. Radi se o Interu iz Zaprešića za kojeg u sezoni 2015/16 upisuje 17 nastupa odnosno 484 minute. U tom klubu i dalje igra, a ako je suditi prema riječima Branka Laljka, direktora zaprešićke momčadi, oni i ubuduće računaju na usluge mladog Zulima.
– On je kod nas došao kao slobodan igrač sa slobodnim papirima. Pokazivao je da ima kvalitetu prvoligaškog igrača, a bio je i mladi reprezntativac – kaže nam Laljak, a na pitanje o Marinovim napadačkim sposobnostima odnosno o tome da nikad nije dao gol, a napadač je po vokaciji, direktor Intera odgovara:
– Ne, nije napadač (iako na službenoj stranici Intera iz Zaprešića stoji da je Marin Zulim jedan od četvorice napadača – op.a.) već je vezni igrač i kao takav je doveden. Trener i struka traže poziciju na kojoj igrač može najviše dati klubu. Zulim ima važeći ugovor na godinu dana i bit će mu produžen, ako on bude pristao na to – jasan je bio direktor Laljak.
Iz svega je, dakle, razvidno da Marinova karijera ide dalje bez obzira na “promašaje”. Nadamo se da će je do svog zaključenja okruniti makar jednim službenim golom.
Marinov otac Vinko bio je kandidat za člana NO Hajduka 2015. godine. U svojoj službenoj biografiji naveo je da je od 1994. do 1996. godine bio predsjednik NK Trogir, a u razdoblju od 2004. do 2008. godine bio je član Skupštine HNK Hajduk-Split. Član Skupštine bio je, kako je napisao, “do trenutka preoblikovanja kluba u š.d.d. i raspuštanja dotadašnje Skupštine kluba kao udruge”. “U tom sam razdoblju, zajedno s drugim članovima Skupštine kluba, Nadzornog odbora i Uprave, aktivno sudjelovao i radio na unaprjeđenju i razvoju našega Hajduka”. Nema sumnje da bi Zulim nekako i uspio doći do mjesta u NO Hajduka, poznavajući njegove sposobnosti, no uplelo se Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa te je ispao iz utrke. Naime, utvrdili su da kao općinski načelnik ne može istovremeno obavljati funkciju člana NO Hajduka, pa čak ni 12 mjeseci nakon prestanka funkcije načelnika.
općinskim autom vožen na treninge iz Segeta u Split
Veći interes javnosti za mladog Zulima pojavio se početkom 2015. godine kada je Ivica Marjanica, nekadašnji segetski komunalni redar, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kazao da je 10 godina, prema nalogu načelnika Vinka, Marina vozio na treninge u Hajduk, i to službenim automobilom, na teret Općine.
– Da, to je čisto ko suza. Istina je da sam deset godina, po naredbi šefa, dakle Vinka Zulima, svako jutro, od ponedjeljka do petka, vozio maloga u Hajduka. Nekada u sedam i pol, nekada u osam sati. I to službenim autom Općine, a kada je u pitanju gorivo, isto na račun Općine. Ono što je šef naredio, moralo se izvršavati. Dan prije bi mi se naredilo, sutra dođi u taj i taj sat, i tako godinama. Dakle, umjesto poslova komunalnog redara, ja sam radio kao vozač Zulimova sina i za to dobivao plaću. Maloga sam morao i čekati da završi trening i onda ga vratiti kući. U međuvremenu bih sjeo u kafić, popio koju kavu, zapravo bih svaki dan vozeći maloga potrošio svojih 30 kuna za piće. Vozio sam ja i Vinkovu ženu i drugu dicu kod privatnih doktora, isto na teret Općine – otkrio je tada Marjanica. U cijelu se priču potom bio uključio i USKOK. No, kako smo doznali istražujući ovu (ne)nogometnu priču, zamjenik ravnateljice USKOK-a Renato Dereš prije nekoliko je dana donio odluku u kojoj stoji, a u odnosu na vožnju i još neke druge stvari, da “prema policijskom izvidima nije utvrđen relevantan stupanj sumnje na počinjenje kaznenih djela iz nadležnosti ovog Ureda”.
Zanimljivo je da se u tom dokumentu citiraju iskazi Zulimove sestre, njegova dva kuma, trojice djelatnika Općine te dva bliska Zulimova suradnika kao i njega samog, a svi oni, naravno, kategorički negiraju da je Marjanica ikad mladog Marina vozio na treninge te tvrde da on nema položen vozački ispit niti vozačku dozvolu. No, u USKOK-ovom dopisu nigdje ne stoji što im je rekao Marjanica i drugi koji su svjedočili “kontra” Zulima. Koliko za sad znamo, nitko još nije podnio nikakvu prijavu protiv Marjanice zbog “lažnog prijavljivanja kaznenog djela”.
Slobodna Dalmacija