Lani me između Nove godine i Uskrsa dnevno zvalo najmanje troje Slavonaca zanimajući se za moguće zaposlenje u sezoni. Zovu i sada, ali samo po jedan, svaki drugi dan! Kažu mi: “Ako već idemo od kuće, idemo gdje nas bolje cijene i plaćaju, tamo gdje lakše i jeftinije nađemo stan. A Irska i Njemačka to svakako jesu.”
Kazuje to jedan od Slavonaca, bivši dubrovački sezonac koji se u međuvremenu oženio i “zastalno” zaposlio te stjecajem okolnosti postao posrednik za mnoge Slavonce koji traže sezonski posao. Nije jedini koji se u međuvremenu nastanio na jugu Hrvatske te, kao i on, mnogi ističu da se hrvatski izlazak iz krize poklapa s novim trendom iseljavanja i napuštanja države trbuhom za kruhom.
Pročelnik dubrovačkog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Dasen Jasprica ističe da je kod sezonaca najveća potražnja za konobarima i kuharima.
– Nakon naših sugestija Turističko-ugostiteljska škola sada ima upisana dva razreda kuhara i samo jedan razred konobara jer nema većeg interesa. No, problem je što poslodavci često misle da konobar može biti bilo tko te da im nije nužno posebno obrazovanje. Mladi to osjećaju i stoga biraju atraktivnije pozive, odnosno one koji su lakši i bolje plaćeni.
Slično misli i Nikolina Farčić, pročelnica Ceha ugostitelja i turističkih radnika dubrovačke ispostave Hrvatske obrtničke komore:
– U turizmu Dubrovnika je tijekom sezone oko sedam tisuća radnika. Polovica su kao “A-postava” stalno zaposleni, a ostali sezonci kojih će nedostajati oko dvije tisuće! S nedostatkom radne snage već se dugo borimo, a najviše treba konobara i kuhara. Velika je potražnja i za sobaricama za sve veći broj apartmana, za koje je nužna intenzivnija prekvalifikacija. Premda se o tome stalno govori, nema željenih rezultata. Ugostitelji se snalaze kako znaju te uzimaju i one bez formalnog obrazovanja, ali imaju sklonosti za to – naglašava Farčić za Slobodnu Dalmaciju, te ističe ono o čemu se u Dubrovniku i na području županije već poluglasno negoduje:
– Vlada se hvali rastom investicija, ali nitko ne rješava problem osiguranja radne snage. Stoga sam skeptična i pribojavam se tih novih investicija jer u problemu nisu samo luksuzni hoteli, nego i restorani te apartmani. Na postojeći način nećemo ispoštivati nužnu razinu usluge koju iziskuje svaki objekt. Tko će to servisirati? – pita se Farčić.
Nije tajna da najbolje radnike imaju ugostitelji koji su ih davno zastalno zaposlili i tako sačuvali od konkurencije. Stvorili su si tako gotovo obiteljski odnos koji se, dokazala je praksa, alimentira kvalitetnijom uslugom i bitno boljim ocjenama gostiju u TripAdvisoru.
– Jer, plaće na neodređeno vrijeme, odnosno stalno zaposelnih radnika u ugostiteljstvu, vrlo su slične zaposlenim sezoncima: konobari imaju start 5000 kuna, a plaće kuhara su skoro pa menadžerske i nitko nema ispod 7000 kuna. No, problem je često osiguranje smještaja jer gradnja apartmana stvara kao lančanu reakciju smanjenje mogućnosti smještaja za sezonce – kaže nam Nikolina Farčić.
– See more at: http://m.pogled.ba/clanak/panika-u-dubrovniku-nedostaje-dvije-tisuce-konobara-kuhara-sobarica/112730#sthash.Sib7kM8N.dpuf