Ervina Piralić iz Bihaća je kao studentica Pravnog fakulteta lani prijavila profesora dr. sci. Genca Trnavcija za seksualno uznemiravanje, a sada je Tužiteljstvo USŽ obavijestilo glavne aktere ove priče o obustavi istrage. Nakon toga se Ervine Piralić oglasila prioćenjem koje prenosimo u cjelosti:
Poštovani, ovim putem Vam dostavljam prioćenje za javnost kojim želim reagirati na navode Genca Trnavcija da je kazneni postupak protiv njega okončan i da su materijali koji su korišteni protiv njega, lažni.
Postupajuća tužiteljica Azra Ibrahimpašić je donijela naredbu o obustavi istrage zbog nedostatka dokaza, ali danas je protiv iste naredbe podnešena žalba budući da je istraga vođena površno, te su ispitavani svjedoci koji uopće nemaju veze s kaznenim djelom za koje se tereti Genc Trnavci.
Štoviše, Genc Trnavci ponovo laže medije govoreći da je iskaz dao i vještak što je apsolutna laž jer se snimci njegovog priznanja uopće nisu vještačili. Kazneni postupak protiv Genca Trnavcija još uvijek nije okončan kako on to tvrdi nego se, na njegovu žalost, nastavlja.
U prilogu Vam dostavljam i žalbu koja je danas upućena Glavnom uredu županijske tužiteljice Fadile Amidžić i samim tim želim upoznati javnost s nelogičnostima i kontradiktornostima koje su se pokazale pri dosadašnjoj istrazi.
S poštovanjem, Ervina Piralić
Podsjetimo, studentica Pravnog fakulteta iz Bihaća lani je prijavila profesora jer ju je, kako tvrdi, odvezao u šumu, ljubio i nagovarao na spolni odnos, a on sve negira pa i njezinu naknadnu snimku mobitelom
Ervina: Ja vama želim reći da nisam očekivala od vas da me odvedete na onakvo mjesto.
Genc: Ššš..
Ervina: Na onakvo mjesto, da tražite…
Genc: Izvinite
Ervina: Da tražite od mene da ja vas poljubim, da vam..
Genc: Ššš..
Ervina: Da vas zagrlim, meni je to bilo nekako..
Genc: Nikad se to više neće ponoviti. Prvi put, eto okliznuo sam se. Fini ste mnogo.
Otkako ga je snimila mobitelom i prijavila Sveučilištvu i Tužiteljstvu u Bihaću prošlo je pola godine.
Bio joj je profesor iz izbornog predmeta. Obranila je seminarski rad i otišla na upis ocjene.
“Zar meni u životu treba da ja nekog profesora optužujem za nešto, za seksualno uznemiravanje ako ja to nisam doživjela? Ja jednostavno želim da se izborim za svoja prava i ne želim da se to dogodi bilo kojoj djevojci na tom fakultetu. Ne samo na fakultetu nego bilo kome. Ja sam na upis ocjene došla u lipnju, međutim profesor Trnavci je meni odbio upisati ocjenu u indeks jer je smatrao da ja zaslužujem višu ocjenu. Smatrao je da trebam dodatno učiti da mi upiše višu ocjenu što sam ja prvo odbila. Međutim, on je inzistirao na tome i ja sam pristala.
I onda mi je rekao da mora ozbiljno razgovarati sa mnom o kompliciranoj temi i da ga sačekam dok završi s ispitima”, priča Ervina.
Predložio joj je, kaže, da odu u obližnji restoran u koji idu studenti, profesori i asistenti. Kada je ulazila u automobil, predložio joj je da sjedne iza, jer će s njima ići još jedan profesor. Naivno ga je, kaže, poslušala. Tada nije znala za profesorovu prošlost, odno da je treća studentica koja ga je prijavila od 2005.
“Doista nisu postojale nikakve indicije da bi on mogao nešto pokušati s obzirom da je to bilo u 10:30 ujutro. Ja sam u njegov auto sjela ispred fakulteta. No tijekom vožnje, profesor se predomislio te predložio drugi restoran u prigradskom naselju. Tada je shvatila da su stražnja varata zaključana. Tad sam ga počela pitati u čemu je problem, zašto me vodi na mjesto na koje ne želim ići. On je pričao neke druge priče, skretao s teme”.
I nastavio je voziti. Nije joj bilo jasno što se događa, pogotovo kada je skrenuo na puteljak prema šumi.
“Nisam aposlutno imala mogućnost obraniti se, otvoriti vrata da izađem jer su zaključana. Nisam imala telefon pri ruci jer mi ga je uzeo uz napomenu da ga ne bih snimala. Uzeo mi je i torbu i stavio na prednje sjedalo. Profesor Trnavci mi je rekao da mogu vrištati koliko hoću, ali da me nitko ne može čuti. Zamislite kad vam to osoba kaže u šumi. Kroz moju glavu je prošlo stotinu misli, ja sam mislila da neću izaći živa”.
“S prednjeg sjedala me pitao može li preći na zadnje, što sam odbila. Rekla sam mu da nema šanse. Ja sam se njemu izvinjavala za nešto, za ne znam što, zato jer nisam imala pretpostavku zašto me čovjek doveo ovdje, milsila sam da sam nešto skrivila. Zatim mi je rekao “pa opustite se kolegice, ja imam oružje ako bi nas slučajno netko i napao”. Ja sam to shvatila kao indirektnu prijetnju jer zašto bi meni čovjek spominjao oružje”.
“On je sve moje molbe, sve moje vapaje za pomoć ignorirao i rekao je “pogledajte, ušla je pčela u auto i moram prijeći na zadnje sjedalo”. U tom trenutku on i prelazi i tad me hvata još veća panika. Tada počinjem da plačem, da čovjeka molim da me pusti. On me pokušavao smiriti nekim ugodnim tonom, rekao da se opustim, da ćemo mi biti prijatelji, da mu ne trebam persirati”.
“Rekao je da ga poljubim, da ga zagrlim i sve je to bilo nježno. Dok nije počeo “hajde dodirni me u tom dijelu prepona, pa zar ti nisam privlačan da imaš spolni odnos sa mnom”.
“Ja sam ga odbijala. On i njegove su ruke bile grubo na meni, znači stvarno grubo da me boljelo. Ja sam govorila da me boli, a on “ma ajde ono kao opusti se pa nije ti ništa. Ne znaš što propuštaš”. To su bile njegove glavne riječi i onda je rekao “pa znaš ukoliko bi ti stupila sa mnom u seksualni odnos i ukoliko bi sa mnom bila prisna ti bi imala veliku akademsku korist. Ti znaš da sam ja vrlo utjecajan profesor, ugledan profesor. Moraš razmisliti o ovome, ja mislim da si ti jednostavno malo iznenađena mojim postupkom pa ti kao nije jasno”. I onda je krenuo u pravcu grada, zapravo je to sve u blizini, to nije daleko mjesto gdje je on mene odveo i onda me je s prednjeg sjedala dodirivao po koljenima. Ja sam ga odgurivala i tražila sam da prestane što on nije htio. Onda me je počeo ispitivati o privatnom životu, imam li dečka, pa tko mi je dečko, je li on dobar za mene ili nije”.
“Međutim nije me htio ostaviti ispred fakulteta gdje me zapravo i pokupio nego me je ostavio u blizini trgovine s ortopedskim pomagalima i prilikom izlaska iz auta rekao “kolegice, ne bi vam bilo pametno da idete protiv mene, ne bi vam išlo u prilog. Vi i ja ćemo biti odlični prijatelji, opustite se i uživajte”.
Znala je, kaže, kako njezina riječ protiv njegove neće značiti ništa. I zato se ohrabrila na ponovni susret.
Ušetala mu je u učionicu, praveći se da ne umire od straha, i prije nego je započela razgovor s njim stisnula snimanje na mobitelu.
Prijavila ga je dekanu i tada doznala kako nije jedina. Da postoje još dvije studentice koje su imale isto iskustvo s tim profesorom. “Ja samo želim dokazati da sam ja u ovome svemu žrtva kao i prethodne dvije djevojke. Kao što je žrtva Amra Džafić kao i Emina Libić, ja sam isto tako žrtva. Jednostavno želim da se narod upozna, da se javnost upozna da takav čovjek radi na fakultetu, susreće se s njihovom djecom i jednostavno da se postavi pitanje što je sljedeće”.
Prva ga je prijavila Amra Džafič 2005., koja je danas tužiteljica u Unsko-sanskoj županiji.
“Prišao je do moje stolice, nasilno me zagrlio i krenuo me ljubiti čemu sam se odupirala. Izašla sam na vrata, ali zapovijedio mi je da se vratim da bi mi se ispričao. Isprika je glasila da je imao 30 godina, da je neženja i da je morao to učiniti”- stajalo je Amrinoj prijavi.
Tadašnji dekan ga je suspendirao, a potom mu i dao otkaz. Amra ga je prijavila i Tužiteljstvu koje je slučaj otvaralo i zatvaralo sve do 2011. kada je stigla naredba o neprovođenju istrage zbog nedostatka dokaza. Profesor Trnavci je potom uložio tužbu i sud ga je vratio na posao. U međuvremenu je oženio studenticu s Amrine godine.
Reporterka Provjerenog je razgovarala i s Amrom, međutim, zbog posla koji sada radi nije mogla dati izjavu.
Godinama se u medijima njezino ime vezivalo uz njegovo, godinama je trpjela, kaže, njegove odmazde. Drugo lice umiljatog profesora koji nije dobio što je želio, priča Emina Libić, i ona je osjetila na svojoj koži.
“Vjerujte da mi je još uvijek vrlo teško pričati o tom periodu jer smo moja obitelj i ja doživili vrlo veliku duševnu bol”, priča Emina Libić. Bila je studentica generacije, ali nagradu nikada nije pokupila upravo zbog njega. Trenutačno je na doktorskom studiju u Austriji. Ali nije tu sve stalo. Dolazi do obrata jer profesor tada nju tuži za klevetu!
“Nakon nekoliko godina mi smo pozvani na pripremno ročište na kojem se dotični niti nije pojavio”, kaže Emina.
Jedina njegova obrana i to već dugi niz godina, govore djevojke, jest kako se protiv njega vodi politčki proces, da je sve to namješteno.
“I ti moraš živjeti s tim i ti moraš svaki dan gledati tog profesora i slušati kako te blati pred studentima, slušati kako on priča kako sam ja politički plaćenik što je van svake pameti. Jer ono što je on meni uradio nema cijenu dosita. To se ne može platiti. To je brutalno i mislim da je došlo krajnje vrijeme da taj čovjek bude sankcioniran”- nastavlja Ervina, koja je zbog svega bila i na psihoterapiji. Poruke poput “Ne može mi nitko ništa jači sam od sudine”, koje je objavljivao u to vrijeme na društvenim mrežama vjeruje da su bile upućene njoj.
Pogled.ba – See more at: http://www.pogled.ba/clanak/odbacena-prijava-i-trece-studentice-iz-bihaca-protiv-profesora-zbog-seksualnog-uznemiravanja/113447#sthash.sYqMQFNo.dpuf