Friško udana duvanjska gospođica u seoskoj terminologiji zove se mlȃda. Ovu titulu nosi u ono vrijeme kad ištom dođe, dok se još nije obikla. Tad dobije novi nadimak: po curskom prezimenu kojeg se velikodušno odrekla (Stipuša, Matuša, Pokrajčuša, Kovačuša, Madunuša…) ili po selu iz kojeg se udala u drugo (Roškulja, Brišnjička, Mrkodoljka, Crljenička, Šujička…), a može čak i po kraju iz kojeg dolazi (Kavurka, Bosanka, Ercegovka, Livanjka, Švabica…), piše mandino-selo.com.
Istina, neke se mlȃde nikad ne obiknu. Kad su Bukovičku pitali je li se obikla u Kongori, pokojni Kole, rođeni Kongoranin, preduhitrio ju je odgovorom: Ja sam ovdje trideset godina,pa se još nisam obiko. Postoje različiti kriteriji ocjenjivanja je li se mlȃda obikla. U gradu kažu da se mlȃda obikla kad krene sama ići na pučku misu, u Grabovici kad ide okopavati krumpire bez straha da će promašiti njivu, a u Letki kad se počne glasno inaditi (svađati) s drugim ženama po selu.
Mlȃda (svježe udana žena) je uglavnom i mláda (po starosnoj dobi), ali postoje i drugačiji slučajevi. Kad se jedan Livnjak oženio u pedeset i nekoj, a i mlȃda bijaše tih godina, vidjevši u američkim filmovima kako se mladenka prenosi preko praga, sretni mladoženja napravi isto. Ćaća nije mogao izdržati, a da ne prokomentira: Da je sriće sad bi ju iznosio, a ne unosio.
U stara vremena mlȃda je trebala prva ustati, a zadnja leći: marvu namiriti, kuću počistiti, ručak napraviti… Nije to bilo lako, ali (skoro) svaka Duvanjka željno iščekuje status mlȃde, dok joj je noćna mora da ne bi slučajno došla u rubriku Naka cura, a ostade. Danas je neko drugo vrijeme. Ni mlȃde više nisu tako mláde i puno manje rade, najviše se na školu vade, ma đava im znade… Uglavnom vrijeme provode gledajući turske sapunice i pišući dnevnike. I još ih na internetu objave. Ccc…
P.S.
Glede naglaska i naglašavanja pomogla nam je, bez pare i dinara, jedna naša mláda mlȃda, Duvanjka, profesorica na Sveučilištu u Mostaru. Pa eto, fala joj di čula i di ne čula.