Možete o Thompsonu misliti što želite, no jedno je sigurno, mnogima je on trn u oku upravo zbog publike koju privlači i zbog broja ljudi koji ga prati. Jednostavno, u samim počecima svoje karijere monopolizirao je mjesto domoljubnog pjevača u Hrvata i to je ono što smeta dobrom dijelu onih koji ga napadaju.
Thompsonu su zabranili koncert u Sloveniji po ustaljenom običaju. Optuži, ponovi nekoliko puta, ostvarit će se naum. Pritisak javnosti i Thompsonu stop. No, zašto je tome tako?
Naime, Marko Perković Thompson ima zabranu nastupa i u Sloveniji nakon što su se pobunile određene antifašističke udruge u toj zemlji.
Ova zabrana krši i jednu od temeljnih sloboda na kojima počiva Europska unija. Ne treba biti posebno stručan “europejac” kako bi ste shvatili da se na ovaj način krše EU slobode, i to jedna od osnovnih sloboda i stupova na kojima počiva EU. Ono o slobodnom protoku kapitala, ljudi, roba i usluga. Poznato? Slovenci očito zaboravili.
Dakle, Thompson, kao rezident Europske unije u jednoj državi nema pravo nastupa u drugoj državi članici jer je nekome sumnjiv i nesimpatičan?
Nije ni Marko “prav-zdrav”, može mu se predbacivati to da se nikada javno nije odrekao ustaštva, ali, pjesme koje je navodno pjevao mogu se naći na internetu i Thompson se od istih ogradio. Famozni “Jasenovac i Gradiška stara.”. Ukoliko je iste pjevao, to je zaista ogavno i bilo bi potrebno da se od istih ogradi i ispriča svima koje je uvrijedio. To je stvar ljudskosti. Što god tko mislio.
Zanimljiv fenomen
Pretpostavimo da on stoji iza tih pjesama koje mu se predbacuju, ako tome i je tako, ipak ne možemo bježati od nečeg što se zove kontinuitet. I taj kontinuitet traje već 15 godina. Toliko je naime, prošlo od Thompsonove “promjene” opusa i od početka stvaranje glazbe koju svira utemeljenje na domoljubno-kršćanskim i obiteljskim vrijednostima. Sumnjate? Poslušajte ‘Samo je ljubav tajna dvaju svjetova’ – ako tamo nađete fašizam, vi ste fenomen!
S druge strane, na internetu postoje i drugi izvođači koji su izvodili ustaške “budnice” a njih se danas ne uzima na zub, stoga je sasvim opravdano postaviti pitanja što točno ljudima smeta kad je Thompson u pitanju.
Sloboda umjetničkog izražaja
Govoreći i ovoj slobodi, primjetne su dvije krajnosti. Jedna krajnost je tolerancija drugog i drugačijeg sve dok je taj drugi drugačiji na način kako nama odgovara. Onda je u redu. Ako je taj drugi, primjerice Thompson, onda ne može. Kreveljenje Gorana Bare na raspelu je umjetnost, a Čavoglave su fašizam i tome slično.
Joško Čagalj Jole, Zlatko Pejaković, Mladen Grdović, Dražen Zečić samo su neki od “džet-setera” koji su ustašovali i pjevali tu vrstu pjesama. Ipak, oni danas nikome ne smetaju, a Thompson im smeta.
Štoviše, ovi pjevači su i od hrvatskih mass – medija nerijetko okarakterizirani kao popularni i poželjni izvođači.
Ustašovali su i Mesić, Kotromanović, Fred Matić
Možete o Thompsonu misliti što želite, no jedno je sigurno, mnogima je on trn u oku upravo zbog publike koju privlači i zbog broja ljudi koji ga prati. Jednostavno, u samim počecima svoje karijere monopolizirao je mjesto domoljubnog pjevača u Hrvata i to je ono što smeta dobrom dijelu onih koji ga napadaju.
Kako izgleda kad moderni hrvatski “džetseteri” ustašuju, poslušajte u nastavku. I ne brinite. Njih nitko neće prozivati i optuživati. Oni naime, ne rasprodaju dvorane po Sloveniji i Austriji, oni pune diskoteke i “in” su, a Thompson je, ako do sad niste shvatili, nepoželjan.
Ivan Crnjac Dnevnik.ba