‘Nekom lipo u tuđini, a nekom u domovini – volim puru i duvanjsku buru’

Nakon što smo objavili neobičnu rođendansku čestitku Duvanjki u tuđini, u kojoj autor ne žali za napuštenim rodnim krajem, stigla je i “reakcija”, također, napisana u stihovima. Stihove je napisala autorica koja želi biti anonimna.

Ima ljudi da ne vole puru, a ja volim puru i Duvanjsku buru. Volim život i pomalo radim pa se svojim radom i zasladim.
Muzem, pazim svoje krave i nedam ih ni za velike pare.
Mliko mi se slabo plati ali Bogu hvala meni se isplati.
Šta dobijem meni malo nije uvik ima masla, pure i pomalo bure..
Nekom lipo u tuđini, a nekom u domovini.
Kada nemaš privelike želje svugdi ti je radost i veselje.
Nekom lipa pura i Duvanjska bura, a nekome nije lipo da mu daješ med i mliko.
Dragi moji dok smo zdravi, nije bitno u kojo smo državi.
Trebamo svi manje kukat, malo više rukave zasukat.
Odoh sada nastaviti puru, izmest mliko pa na lipu buru triba kopat, triba malo sadit pa se svojim proizvodim sladit.

A rođendanska čestitka Jakova Krište glasila je: 

Za čime žaliti… za duvanjskim krajom
za škrtom zemljom i nesnosnom burom,
za raspalim gradom i dvoličnom rajom,
za običajima i tobožnjom kulturom!?

Najedanput želje za stadima bijelim,
za kršom, kažu, lijepim ko iz bajke
e ja ga se, brate, više ne poželim…

Poželim se jedino svoje stare majke!

Ostajte tu… na golome kršu!

Ma pustite priče i vesla u ruke
Za neke samo ljepši vjetrovi pušu
za običnu raju… odricanja i muke.

A ništa… uživajte u puri i buri,
na kršu sa stadima i čobanima,
ja ću se diviti vašoj avanturi…
i lijep pozdrav šaljem vam svima!