Gangsterov broj okrenuo sam čim sam sišao s autoceste i krenuo prema Imotskom. Njemu sam se prvom javio. Poseban je, živopisan, zanima ga samo ljubav.
Idemo popiti kavu, pitam.
– Rado, ali ne stižem, idem na svadbu, ne smijem zakasniti! – kaže Gangster.
Pa zar vam nije dosadilo?
– Ma kakvi! I, da ti budem iskren, mladence Lukreciju i Roberta nisam ja spojio, sami su pronašli ljubav… U protekle 32 godine spojio sam 385 parova. Eto, pa i tvoji u Večernjem su me predlagali kao idealnog za rad u ministarstvu demografske obnove. I radio bih to! – ponosno kaže Nedjeljko Babić.
Cure u ‘vešte najljepše’
– Spajat ću ljude zauvijek… Evo, sad sam čovjeku s Paga pronašao suprugu. Prošnja je trajala možda pola sata! Sve su se za čas dogovorili, ma odmah i roditelji pristali, i presretni su. Neke djevojke koje mi se javljaju da im pronađem muža mogle bi roditi i desetero djece, ali nema ih tko napraviti… – kaže dok oblači sako za pir.
On u svatove, a ja put nastavljam prema centru. Tema ostaje ista. Za Nedjeljka, odnosno Gangstera, u gradu kažu:
– Srijeda je u Imotskom pazarni dan, nešto kao špica u Zagrebu, a naš Gangster se šeće s aktovkom, fotografijama, pismima, ma sve nosi sa sobom. I kaže onima za koje zna da traže ljubav: “Vidi, ova bi ti odgovarala!” Uporan je, želi svakome pomoći, a mnogima je to zaista i napravio – hvale ga Imoćani.
Kako se upoznavalo prije nego što je Gangster preuzeo stvari u svoje ruke?
– Srijedom bismo se šetali Trgom Matice hrvatske i Ulicom Ante Starčevića, uredili bi se, bio je pazarni dan. Momci bi obukle bijele košulje, a cure ‘vešte najljepše’.
Tu je i dalje glavna tema francuski ronilac Frederic Swierczynski koji je početkom mjeseca dotaknuo dno Crvenog jezera.
– Lako što je čovjek hodao po Mjesecu, ali ovo je trebalo uspjeti! Nitko nikad nije bio na dnu i, eto, taj je čovjek to sada uspio. Nama je to važnija vijest od Neila Armstronga i njegova Apolla 11, ha-ha – šale su u gradu.
– Kamen ne može dotaknuti površinu Crvenog jezera, ali zato čovjek može skroz do dna, a bilo je preko 245 metara. Da je par dana prije padala kiša, otišao bi još i dublje – govore domaći.
Nastavljam dalje, sve je tu blizu, prolazim kraj Modrog jezera, parkiram iznad Crvenog, turističkog aduta Imotskog. Školarci, koji su na izlet stigli autobusom, radoznalo proučavaju jezero duboko ispod nas. Na infopultu pitam ključnu stvar u ovom kraju:
– Je l’ tko napokon uspio? Je l’ kamen napokon pljusnuo u jezero?
– Ma kakvi… Crveno je jezero misterij do danas. Pokušavaju mnogi, eto sad su bila dvojica koja su se zalijetala, bacala svom silom, trudila se, bila uporna, ali kamen nikako da padne u jezero – govori Anđela Grubač (39).
Pa u čemu je štos? Kako ne može pasti u vodu?
– U čemu je štos? Pa to i mene zanima! Nitko to ne zna, ali vjerojatno su neke zračne struje te koje gurnu kamen prema hridi pa ne stigne direktno do jezera… Ne znam.
A i priča Anđele Grubač itekako je zanimljiva. Poznato je da Imoćana ima svugdje, od Splita, Zagreba, Kanade… Pa i sami kažu: “Ma i u Japanu ćeš pronaći Imoćanina!” No Anđela se vratila u živopisni kraj.
– Evo, ja sam živjela u Rotterdamu pune 24 godine, završila sam tamo i škole pa se vratila na kraju kući. Suprug i ja smo odlučili: nećemo ostati u Nizozemskoj, živjet ćemo u svom Imotskom. Za klince je ovdje divno odrastati, igraju se vani, u prirodi su, a ni roditelji nisu u brizi. Usto, manje su na mobitelima, imaju kamo izaći, igraju se vani, u prirodi, na otvorenom, druže…
Nekad su Mercedesi bili prva asocijacija na grad, no sad se priča pretvorila u – bazene. Oni danas u gradu postaju pravi statusni simbol. Odnosno, mamac za turiste.
– Auuu… Bazena ima dosta. U Vinjanima, u Zmijavcima, u Glavini Gornjoj, u Donjem Prološcu, samo niču… I to je odlično, jer prije bi turisti dolazili u naš kraj tek na izlet, a spavali u Brelima ili Makarskoj. Ali sad mogu zaista ostati u gradu, uživati ovdje u odličnom smještaju. Tu je čar bazena, mogu se i kupati do mile volje – govore u gradu.
Dolaze i The Kelly Family
U centru srećem zlatara koji u lokalu u centru radi već 30 godina.
– Gostoprimstvo je u našem gradu broj jedan. Gdje god da se pojaviš, u kojoj god kući, nigdje nećeš izaći a da te ne te počaste. Usto, Imoćani su pošteni ljudi.. – kaže Nikola Doći (58) dok u centru pijemo kavu.
Ima li anegdota iz zlatarnice?
– Ma koliko hoćeš… Eto, čest je gost Paddy, član grupe The Kelly Family. On nam često dođe, dolazi u Međugorje pa navrati i u Imotski.
Pričamo o životu, životu u Zagrebu, o problemima, a on nudi rješenje:
– Djeca, ona su nam budućnost! Da svaka obitelj ima četvero ili petero djece, sve bi bilo OK! Eto, što ti vrijedi da imaš hotel dolje na obali, a nemaš nasljednike… Imaš novac, ali je li to sva sreća. Najveći kapital nisu hoteli, već djeca! – inzistira Nikola.
– Krenuo sam od sebe, ja imam četvero djece. I sretan sam jako, da znaš…
Obavezno posjetiti
Imotska jezera
Modro jezero je golema vrtača, duboka je od 150 do 290 metara. Ponekad, u jesen, može se dogoditi da presuši. Na dnu se tada igra i – nogometna utakmica! Crveno jezero ime je dobilo po stijenama crvene boje, a dubina može biti i veća od 300 metara. Usto, u Modrom jezeru se domaći i kupaju jer se do njega mogu spustiti pješke, ali voda je hladna, nije kao more. Sve je blizu centra.
Šetnja gradom
Imotski je grad koji je ‘stepenasto’ postavljen, neuobičajeno za naše gradove. Grad presijecaju četiri glavne ulice koje su paralelne, a povezane su okomitim stepenicama. I vožnja ovim krajem je zanimljiva, strme uzbrdice vrlo su česte pa je doživljaj poput vožnje Rijekom.
Suveniri iz Imotskog
U gradu se otvaraju nove suvenirnice jer turisti dolaze, a nešto bi ponijeli i kući. “Paško suveniri i delicije” radi u centru, a njihovi likeri nagrađivani su u Londonu i Berlinu (od višnje, odnosno gorke naranče). Nude se rukotvorine od drva, kamena, ali i proizvodi od meda, ušećereni bademi… Mnogima će se dopasti i ‘bukara’, svojevrsna drvena krigla od borovih daščica. Zanimljivo, u Dalmaciji je u 18. stoljeću upravo drvena bukara bila mjerna jedinica za tekućinu.
Domaća hrana
Imotski rafijoli poznati su lokalni specijalitet, punjeni su bademima i orasima, kao i imotska torta. Lokalni je specijalitet peka, odnosno teletina ispod peke s krumpirima. Poznat je i domaći ‘kuvani pivac’ i pura, odnosno palenta.
Zavičajni muzej
Kino Mediteran
Opći dojam i ukupna ocjena
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš – 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja – 8
Kvaliteta ugostiteljske ponude – 7
Gostoljubivost i susretljivost domaćina – 9
Večernja zabava i provod – 7
Kulturni i rekreativni sadržaji – 8
Opskrbljenost i šoping-ponuda – 8
Turistička ponuda tijekom cijele godine – 8
Inovativnost, originalnost i autohtonost – 10
Opći dojam – 8
Ukupna ocjena – 82
Plus i minus
PLUS
ORIGINALNOST – Priroda se poigrala s krajolikom u Imotskom kao rijetko gdje. Prošetati se ovim krajem, makar i na jedan dan, ostat će turistu za pamćenje. Krajolik je poseban. Usto, do Makarske je manje od 30 kilometara pa je turistima zaista nadohvat ruke
MINUS
ULAGANJA – Sadržaji, ali i veća ponuda smještaja ono je za čime ovaj kraj vapi. Domaći su se bacili na posao, otvaraju se vile s bazenima, širi se ponuda. No u centru grada i dalje je dosta mjesta koja bi mogla zablistati, napuštenih lokala koji čekaju da ih vlasnici presvuku u novo ruho
