Sve je veći broj visokoobrazovanih ljudi u BiH bez posla. Posao u struci je teško, pa skoro i nemoguće naći – slažu se mnogi. No, alternativa za sve one koji hoće da rade uvijek postoji.
Diploma magistra pedagogije, brojni certifikati i preporuke nisu bili dovoljni da Sanela Hadžimehmedović nađe posao u struci. Nakon odrađenog pripravničkog staža, te brojnih odbijenica za posao počela je raditi kao ispomoć u jednoj tuzlanskoj cvjećarnici. Danas je u toj cvjećarnici stalno zaposlena.
“Ovaj posao koji sada radim jednako volim. Jer kada vi njegujete i pružate pozornost djeci – to isto mogu primijeniti na biljke. Kada njegujete i uzgajate biljke i kada radite u takvom okruženju gdje vas potiču na nešto dobro i kreativno, ja nisam nesretna. Ali ne gubim nadu da ću raditi posao pedagoga”, poručuje Sanela Hadžimehmedović.
Osnove cvjećarstva je usvojila, ali znanje stečeno na dodiplomskom i postdiplomskom studiju pedagogije ostaje neiskorišteno, a situacija nije ništa bolja ni kada su u pitanju kolege iz struke.
“Tužno je kada vidim neke svoje kolege i sretnem ih, vidim da mali postotak njih radi u svojoj struci. Ili ne rade nikako ili su otišli vani, a tamo vani ne rade svoj posao. A ako su u pitanju djevojke one su se udale i rodile djecu i to je ustvari to”, dodaje Hadžimehmedović.
Prema podacima Agencije za statistiku, u veljači 2017. broj nezaposlenih osoba u BiH iznosio je skoro 510 tisuća. Od toga je više od 41 tisuća visokoobrazovanih, uključujući doktore znanosti i magistre.
A kako se posao teško može dobiti redovnom procedurom, odnosno prijavom na natječaje – tu su zato društvene mreže, gdje mladi ljud putem oglasa “tražim posao kakav bilo” pokušavaju dobiti posao. Jer broj podjela obavijesti će očito prije uroditi plodom, nego čekanje poziva sa zavoda za zapošljavanje.
Sanela Hadžimehmedović na Univerzitetu u Tuzli okončala je diplomski i postdiplomski studij na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju, ali, nakon obavljenog pripravničkog staža nikada nije pronašla posao u struci. Uzalud su bile preporuke poslodavaca, uzalud izvanredni rezultati u praksi, uzalud i prosjek 9,5 na postidplomskom studiju… Saneli je na svakom konkursu nedostajao poneki bod da bi dobila posao za koji se školovala.
Kako je vrijeme prolazilo, a ona nije željela biti nezaposlena, najprije je kao ispomoć dolazila u jednu tuzlansku cvjećaru. Od jula prošle godine ona je i stalno zaposlena u cvjećari i to sa titulom magistrice pedagogije.
– Moja dječija želja je bila da se bavim pedagogijom. Uložila sam mnogo truda, a roditelji dosta novca da se obrazujem. Nažalost nisam se zaposlila u struci, ali nisam ni odustala od tog posla – kaže za “Avaz” Sanela Hadžimehmedović.
Za trenutnog poslodavca ima samo riječi hvale. Vlasnik cvjećare ulaže u njeno znanje i želi probuditi kreativne ideje, a Sanela ističe kako upravo zbog takvog njegovog odnosa na posao ne odlazi mrzovoljna.
– Koliko to tužno bilo, nisam nesretna što radim posao cvjećarke. Pronašla sam se i u ovom poslu, kojeg radim s velikom ljubavlju. Tužna sam zbog činjenice što sam i posao za koji sam se školovala radila punim srcem i s velikim žarom, a da nisam dobila priliku da stečena znanja primjenjujem u praksi – govori ona.
Posla u struci, kako kaže, nikada se neće odreći, ali joj ponekad bude žao potrošenog vremena i roditeljskog novca, jer trenutno radi posao za koji je potrebna osnovna ili srednja stručna sprema.
– Trenutni posao itekako volim i trudim se da pružim svoj maksimum. Imam korektan odnos, a mušterije su na moj rad već navikle. Naravno da bih odmah prihvatila posao u struci ako bi mi se ukazala prilika, jer je pedagogija moja prva ljubav – zaključuje Sanela Hadžimehmedović.
Funkcionere nije briga ko ih služi
Nakon okončanog školovanja Sanela Hadžimehmedović je obavila pripravnički staž u JU “Odgojni centar TK”, OŠ “Brčanska Malta” i u Domu bez roditeljskog staranja. Posjeduje niz certifikata i preporuka, ali…
– Vjerovatno je da nisam jedina sa ovakvom pričom u BiH, ali želim da se moj glas čuje. Primjetila sam kako u suštini ljude na funkcijima nije briga da li ih uslužuje magistar ili neko sa osnovnom školom, jer je njima dobro. Oni koji suosjećaju sa mnom ili meni sličnima su obični građani, čestiti i pošetni, koji znaju cijeniti prave vrijednosti – kaže Sanela Hadžimehmedović.
Avaz N1
