Home Zanimljivosti Hercegovački pojmovnik: Ćaćeško

Hercegovački pojmovnik: Ćaćeško

SHARE

Dok je muško dijete još u kolijevci, tek doneseno iz bolnice, baba s ćaćine strane ga zagleda i kaže: Isti moj Ante (misleći na svog sina). I doda: A Ante je, brte, isti mu pokojni ćaća Pere. Presretna mama zagleda se u svoje čedo, zbunjena jer je još prerano konstatirati na koga sedmodnevno dijete sliči. U tom rodica Anđa potvrdi: Je, je, pravi ćaćeško. Majka će tek kasnije shvatiti da muška strana ima (bar verbalni) monopol na gene.

Za mladu mamu još je kompliciranije ako se nešto ne uklapa u ovu teoriju. Recimo, kad ćaćina tetka izjavi: Liči malo i na mater, ali opet ga insan voli. Ukoliko neka susjeda nediplomatski izjavi da mali ima nosić na materinu stranu, svekrva ju oštro opomene: Ajde, brte, u šta ti gledaš?

Mali se kroz život i nesvjesno potrudi opravdati ove visokostručne kvalifikacije. Kad pođe u školu, pomlatit će se prvi dan. Suptilniji dio obitelji će se zabrinuti, ali baba će nonšalantno otkloniti bilo kakvu sekiranciju: Ćaćeško je to. Sićam se ja, tako je i Ante jednako, pa šta mu sad fali?

Ćaćeško vremenom izraste u pristalog momka i od zgode do zgode potvrđuje babine konstatacije. Nastavnici su ga voljeli u osnovnoj školi, a pokoju peticu više je dobio na šarm i interpretaciju nego što je baš sve znao. Kad se pomomči, ima pajdaša u Dobrićima, Šujici i na Kolu. U gradu ga svi znaju, redom obiđe kafiće od (bivšeg) Granda do Žile. U selu se lipo zašali curama. Na beli odigra ispod asa, pa onda namiguje kibicerima.

Kroz život svugdje ode i svačim se bavi, ali uvijek zna tko je, što je i odakle je. On je sve ono što Prgomet nije. I obratno.

Starijima je stvar jasna. Još na radu zajedno s ćaćom mu Antom dosta su crna kruva izili. Ali uvijek će reći:Dobri su to ljudi, more se š njimom (u škrtom duvanjskom komplimentiranju ovo je vrhunac pozitivne karakterizacije).

Ne treba ti tu doktorat iz genetike. Pogledaš ga i samo ti se kaziva: Ćaćeško je to.

 

mandino-selo.com