U srcu mostarske Avenije, u zelenilu već desetljeće se krije mjesto koje je stvoreno iz samo jednog razloga, a taj razlog je zabava. Svakoga dana od 17:00 do 21:00 sat vesela atrakcija čeka one najmlađe kako bi uživali u veselom okruženju. Ta oaza je sada već svima poznati Vlakić Ćiro čija je jedina svrha uveseljavat mališane, ali i dati roditeljima malo predaha kako bi popili kavu ili sok. Prošlo je više od deset godina nakon što je Vlakić pokrenut te smo vlasnika Olivera Šunjića pitali kakava je danas, nakon svih godina i problema, posjećenost Mostaraca ovoj atrakciji koja je i danas jedinstvena u gradu.
Kada ste došli na ideju da pokrenete atrakciju s vlakićem u gradu Mostaru i koliko je ostvarenje te ideje bilo zapravo zahtjevno?
Vlakić sam prvi put vidio u Sarajevu, a kako sam i sam u tom vremenu imao dvoje djece dobi 2 i 3 godine odmah mi se svidjela ideja dovesti vlakić i u Mostar. Vlakić je inicijalno svoje mjesto našao u parku, ali tada, naravno, nisam znao da će ubrzo uslijediti renoviranje parka zbog čega je vlakić morao napustiti park. Jedina slobodna i primjerena lokacija bila je na Aveniji preko puta pizzerije Megi. Lokacija je bila vrlo zapuštena, pa sam je morao urediti i prilagoditi tračnice vlakića. Danas sam ponosan na lokaciju na Aveniji jer svaki dan dobijem pohvale za održavanje lokacije od lokalnog stanovništva.
Prošlo je više od 10 godina otkako Vlakić Ćiro zabavlja mališane u gradu, možete li reći koliko ste zadovoljni uspjehom ove atrakcije?
Lokacija na Aveniji se nikako ne može usporediti s Parkom radi slabog prometa ljudi po Aveniji tako da je dosta teško pokriti sve obveze. U Parku su sigurnosna i financijska situacija bile puno bolje.
Financijska strana je takva da svake godine razmišljam kako je ‘ovo zadnja sezona’ ali kontakt s malom rajom je neprocjenljiv. Najveće mi je zadovoljstvo kad me u prolazu pozdrave teenageri koji su rasli s vlakićem. Djeca su sretna na vlakiću, pa su odmah sretni i njihovi roditelji, djedovi, bake, tetke…svi oni koji ih dovedu.
Ne tako davno imali ste problema s financiranjem atrakcije, kako ste uspjeli prebroditi to razdoblje i kako sada ocjenjujete stanje?
Svaka sezona ima dosta kišnih i vjetrovitih dana, kao i dana kad su temperature previsoke i vlakić tad ne radi, a sve svoje obveze ispunjavam bez obzira radi li vlakić ili ne. Kad su troškovi zaista narasli odlučio sam prodati vlakić, ali kad potencijalni kupci vide koje ih sve obveze čekaju brzo odustanu. Onda sam ipak odlučio nastaviti s radom jer mi vlakić pričinjava zadovoljstvo, na njemu punim baterije, a dosta roditelja mi je pružilo ogromnu podršku za daljnji rad.
Sve što radite je naravno da razveselite one najmlađe, kakve su njihove reakcije na vožnju vlakom po prvi put?
Vlakić je obljepljen slikama iz aktualnih crtića, a unutrašnjost tunela je obojena duginim boja i isto tako obljepljena slikama i osvjetljena lampicama u boji. Reakcije djece su različite ima djece koja sjedaju u vlakić bez imalo straha a ima i onih koji se prvi put boje. S plašljivijom djecom mogu sjesti i roditelji dok se malo ne opuste. Većina djece najviše uživa sjediti u lokomotivi i voziti ostalu djecu.
Nažalost djeca gotovo da se i nemaju gdje igrati što je stvarno ogroman problem i zbog toga smo svi ogorčeni. To im vlakić nažalost ne može nadomijestiti, ali im može koliko toliko uljepšati djetinjstvo.
Koliko mostarski roditelji vide atrakciju kao predah za sebe i kao sigurno mjesto na kojemu mogu bezbrižno ostaviti svoje dijete?
Dok se mališani vozaju njihovi roditelji predahnu u ugodnoj debeloj hladovini i prikupljaju snagu za nastavak šetnje. Klinci su danas jako zahtjevni, pa svaki odmor dobro dođe. Što se tiče sigurnosti svako mjesto na vlakiću ima svoj pojas i dijete prije vožnje mora biti zavezano. Oči roditelja i moje uči su uprte u djecu, pa u slučaju bilo kakve potencijalne opasnosti po dijete vlakić odmah zaustavljam. Bogu hvala do sada nismo imali nikakvih problema a nadam se da će tako biti i u budućnosti jer je sigurnost djece daleko najvažnija.
prvi.tv
