Zašto Bog dopušta da djeca pate? Kako mladi mogu promijeniti svijet? Kako prevladati strah od odrastanja?
To su bila pitanja troje djece upućena papi Franji za vrijeme sastanka članova organizacije osnovnih škola ”I Cavalieri” ili ”Vitezovi”.
Susret je uključivao djecu iz cijele Italije, zajedno s grupama iz Španjolske, Portugala i Švicarske.
Djevojčica Marta postavila je prvo pitanje o tome kako prebroditi strah prelaska u srednju školu i odvajanja od prijatelja koje već ima.
– Život je stalan krug velikih i malih ”dobar dan” i ”doviđenja”. Odrastanjem sklapamo nova prijateljstva i puštamo stara. Nemoj se bojati, pokušaj na to gledati kao na izazov. Nemoj brinuti što je iza zida, umjesto toga zamisli horizont i pokušaj se uvijek kretati naprijed, prema novim horizontima – odgovorio je Sveti Otac.
Drugo dijete, dječak Giulio, upitao je papu kako ljudi mogu doprinijeti stvaranju boljeg svijeta.
– Što se dogodi ako imate dva slatkiša i prijatelj vam dođe? A što ako imate samo jedan? Hoćete li ga spremiti u džep i pojesti poslije? Ili ćete podijeliti to što imate s drugima? Pokažite mi svoje ruke, jesu li one zatvorene i sebične ili otvorene i darežljive? Naše ruke su simbol našeg srca, i samo otvoreno, velikodušno srce može promijeniti svijet. Ako u školi imaš prijatelja koji ti nije drag, nemoj s drugima ružno govoriti o njemu jer to znači da je tvoje srce zatvoreno. Kad te netko uvrijedi, nemoj mu vratiti istom mjerom, već pokušaj promijeniti svijet malim znacima velikodušnosti i solidarnosti. Isus nas je učio da molimo za naše prijatelje i neprijatelje, za one zbog kojih patimo, baš kao što naš Otac u raju obasjava suncem dobre i loše ljude – zaključio je papa Franjo.
Na kraju, dječak iz Bugarske, Tanio, ispričao je Svetom Ocu kako je bio ostavljen u sirotištu, a kada je imao pet godina posvojila ga je talijanska obitelj. Nakon godinu dana, nova majka mu je umrla, ostavljajući njegovog oca, baku i djeda da se brinu o njemu. Sada su mu i baka i djed umrli.
– Kako možemo vjerovati da nas Bog voli, kada nam uzima voljenje na našem putu? – upitao je Tanio papu.
Papa Franjo je priznao da se i sam to zapita kada u bolnici vidi bolesnu djecu.
– Kako možemo vjerovati u Božju ljubav kada vidimo da djeca u nekim dijelovima svijeta gladuju, a toliko hrane se baca na nekim drugim mjestima? Nema riječi koje mogu odgovoriti na ova pitanja. Jedino objašnjenje možemo naći u ljubavi onih koji brinu i podržavaju nas. Bog ne odgovara ni na moja pitanja, ali kada pogledam u križ i sjetim se da je Bog dozvolio da njegov Sin pati, znam da mora postojati smisao svega toga – rekao je papa Franjo.
