Home Život Životna priča Mostarke Marije Soče: Činilo se da nema izlaza, a onda...

Životna priča Mostarke Marije Soče: Činilo se da nema izlaza, a onda se dogodio sretan kraj

SHARE

Navršava se točno deset godina otkako je u djevojčici iz Mostara zakucalo novo srce, za koje je punim plućima disala cijela Hercegovina.

„Pomozite 14-godišnjoj Mariji. Djevojčica, učenica osmog razreda, treba novo srce, staro otkazuje. Za operaciju je potrebno 300.000 eura“.

Tako su prije desetak godina pisali svi tadašnji mediji u Hercegovini, Bosni i šire.

Dnevni list je prednjačio u nastojanju da se se javnost što više digne na noge, da djevojčica anđeoskog lica preživi.

Izgledi su bili nikakvi, no ova priča je, sada je jasno, predodređeno imala sretan kraj. Prikupljena je vreća novca, prolivena rijeka suza, milijun dlanova skupilo se u molitvu i akcija je uspješno privedena kraju.

Kada su iz Innsbrucka počele stizati lijepe vijesti, Hercegovina je odahnula.

Marija se udaje

Borio se grčevito za Marijin život i pokojni joj otac Dragan koji je preminuo 2011., ali i majka Marina.

24. lipnja navršiti će se točno deset godina otkako je u djevojčici iz Mostara zakucalo novo srce, za koje je punim plućima disala cijela Hercegovina. Marija Soče sada ima 25 godina, a u kolovozu ove godine se i udaje. Završila je fakultet, a sada na birou čeka posao. Dakle, živi posve običan život, što je nekada bio samo nedostižan san.

Povodom desete godišnjice ozdravljenja kontaktirali smo Mariju, čestitali joj zaruke s izabranikom njezina srca Marinom Jarkom.

„Osjećam se super, potpuno sam zdrava. Završila sam fakultet, udajem se 12.8.“, poče nam priču Marija. Kaže da je bila na kontroli u Austriji u ožujku ove godine, a prije toga 2014. Liječnici ne smatraju da su češće kontrole potrebne, osim u izvanrednim okolnostima – poput trudnoće.

Upitana hoće li, s obzirom na sve što je proživjela, imati prepreka obiteljskom životu Marija kaže da neće.

„I kada su me pripremali na transplantaciju objasnili su mi da nema nikakvih prepreka, ako budem zdrava, a srce bude normalno radilo“, pojašnjava nam Marija dodavši da u Americi žene poput nje bez problema rode dvoje-troje djece, dok se kod nas tome pristupa iznimno oprezno.

Ističe da je zadnja kontrola i iz tih razloga bila izrazito detaljna, promijenila je i lijekove koje mora piti, te je spremna za sve što sa sobom donosi brak.

Žao joj što koncert nije snimljen

Upitana čega se najprije sjeti kada se prisjeti 2007., Marija reče da joj se sve čini kao san. Živjela je normalno i išla u školu, da bi joj odjedanput srce počelo lupati. Na pregledu je ustanovljena da srce radi samo 20 posto.

Stanje se pogoršavalo. Kada je stigla u Innsbruck srce je jedva kucalo. Organi su počeli otkazivati.

25.5. ugrađena su joj dva umjetna srca da se organizam oporavi, kako bi mogla podnijeti transplantaciju. Upitana zna li čije je srce dobila, Marija nam kaže da po pravilima Eurotransplanta primatelj ima pravo znati samo dob i grad iz kojeg stiže organ, te zbog čega je preminuo donator.

Marija nosi srce osobe iz Hamburga, osobe u ranim dvadesetima koja je stradala u nesreći na motoru, pa misli da ima „muško srce“, dok pravi identitet ne zna.

Upitana je li osjetila koliko je ljudi pomoglo da se ona spasi, val pozitivne energije, Marija kaže da je u postelji u Innsbrucku o sebi čitala u izrezanim člancima koje joj je prikupljala tetka. Žao joj je što ne postoji snimak koncerta pod Bijelim Brijegom, gdje se prikupljao novac za njezino liječenje.

I nakon svih ovih godina zahvalna je svima koji su na bilo koji način, materijalno ili molitvama, pomogli da danas bude to što jeste.

Marija živi s majkom, bratom i dvjema sestrama.

Dnevni list