Problem pasa lutalica rastući je problem i Mostar je samo jedan u nizu gradova koji se s ovom pojavom loše ili gotovo nikako ne nosi. Koliko je trenutno lutalica na mostarskim ulicama, teško je izračunati. U zajednici koja ima malo ili nikako obzira prema napuštenim životinjama i njihovom sve većem broju na ulicama, uvijek ima i onih koji zbog velike ljubavi prema životinjama pronalaze način kako pomoći tamo gdje zajednica zakaže.
Upravo zbog velike ljubavi prema životinjama, formirana je i Udruga Animal Care Centar Mostar. Udruga koje je tek nedavno oformljena, iza sebe već ima značajne uspjehe.
Četiri uspješne Mostarke svoju veliku ljubav prema životinjama odlučile su realizirati u nešto konkretno, a kao plod napornoga rada niče i prvi azil za pse u Hercegovini. Pored svojih privatnih obveza i poslova, ove djevojke uspijevaju, kako kažu uz dobru organizaciju, brinuti se o brojnim napuštenim psima u Mostaru.
U današnjoj Pozitiva subotom, donosimo vam razgovor s ove četiri optmistične djevojke koje su za naš portal govorile o planovima Udruge, kao i svakodnevnim izazovima s kojima se susreću.
Tko stoji iza organizacije Animal Care centar? Recite nam nešto o osnivanju Udruge.
– Udrugu Animal Care Centar čine četiri djevojke. Cijela priča krenula je potpuno spontano i neplanirano. Budući da svakodnevno šetamo gradom sa svojim psima, uvidjele smo da je problem pasa lutalica ogroman. Htjele smo pomoći na neki način te smo shvatile da je najbolje za to osnivanje i registracija Udruge što smo i učinile. Registracijom, koja se dogodila prije nešto manje od godinu, krenule su naše „putašestvije” i suočavanje sa velikim brojem problema kada su psi lutalice u pitanju. Ali, kako vidite, još nismo odustale!
Krenuli ste s izgradnjom azila za životinje. Znamo da se taj projekt odavno spominje u našem gradu kao velika potreba. Gdje se isti gradi, recite nam nešto o tom projektu?
– Nema samo Mostar potrebu za azilom. S obzirom na situaciju u velikom broju gradova u našoj zemlji, jedan azil ne može riješiti sve probleme. Azil koji mi gradimo će biti u neposrednoj blizini Mostara. Plan je da u sklopu azila bude smještaj za pse (otvorenog i zatvorenog tipa), karantena, veterinarska ambulanta, prostor za socijalizaciju pasa, za igru i šetnju. Imamo puno ideja, ali idemo polako.
Kad se očekuje završetak projekta? Imate li institucionalnu potporu u vašem projektu ?
– Ozavršetku ne možemo još uvijek razmišljati. Svi smo svjesni žalosne činjenice kako u našoj zemlji za sve treba puno više vremena nego drugdje. Mi ćemo se potruditi, koliko to bude u našoj moći, da azil bude završen i pušten u funkciju u najkraćem mogućem vremenu. Ideja je napraviti dugoročno financijski samoodrživ azil uz pomoć suradnje s međunarodnim institucijama, ali se ne bismo protivile ni najmanje kada bi važnost ovoga projekta prepoznale i domaće institucije, kako županijske tako i federalne i državne. Svjesne smo mi kako u državi ima ogroman broj problema, mnogi će reći i važnijih i prečih, ali moramo krenuti od jedne točke. Priznat ćete, psi lutalice svima prave problem. I ljubiteljima životinja a posebice ljudima koji se prestrave kada ih vide kako „čoporativno” šetaju gradom.
Problem s psima lutalicama u Mostaru je velik. Vi ste mnoge uspjeli spasiti i udomiti ih.
– Problem pasa lutalica u Mostaru ne jenjava koliko god ih se skloni s ulice i udomi jer svakoga dana na našim se ulicama pojave nove lutalice. Bilo da je riječ o psima koje je netko izbacio iz svojih domova jer su shvatili kako psi nisu igračke s uputstvom za uporabu ili što vlasnici dozvole svojim mužjacima da se pare sa ženkom lutalicom koja na svijet donese nove mlade koji se kasnije razmnožavaju. Riječ je o začaranom krugu.
Kako javnost reagira na vaše aktivnosti ? Imate li potporu?
– Javnost reagira kao i o svakoj drugoj temi i akciji. Neki su za, neki protiv. Oni koji su protiv smatraju da se bavimo glupostima jer su ljudi važniji od životinja. Njih ni ne pokušavamo komentirati. Oni koji su za nam pomažu na različite načine i zahvaljujući njima ova „misija” poprima veće promjere i svakim danom dobiva veći smisao.
Veliki je broj napuštenih pasa. Kako uspijevate osigurati hranu za sve njih? Što je sa cijepljenjem?
– Većinu kupujemo od vlastitog novca ili donacija. Uvelike nam pomaže i njemačka organizacija Streunerglück koja nam osigura hranu, dekice, lijekove, košare za spavanje i ostale potrepštine.
U proteklom periodu sigurno ste imali i dobra i loša iskustva? Što biste istaknuli?
– Teško je izdvojiti neke posebne situacije. Najsretnije smo kada uspijemo pronaći domove za pse. Prožme nas tuga kada gledamo psa kako odlazi ali se odmah prisjetimo da odlazi u bolju i sretniju budućnost i tuga veoma brzo nestane. Jedan od najstrašnijih trenutaka je kada su nas u subotu uvečer pozvali i javili da je na Buni ostavljen pas – dogo argentino. Kada smo došle, vidjele smo da je riječ o odraslom psu koji je bio vlasnički pas. Bio je sklupčan u jednom kutu, izgladnio do te mjere da se na njemu ocrtavalo svako rebro, rane na tijelu, preplašen, tužan. Jedan od najstrašnijih prizora. Uspjele smo je uvesti u auto, odvesti veterinaru, pružiti joj dom. Dosta dobro i uspješno se oporavljala što nas je činilo veoma sretnima. Međutim, jednog dana joj je, poslije jutarnje šetnje, iz čista mira srce prestalo kucati. Uistinu je teško izdvojiti bilo koji trenutak jer se svakodnevno smjenjuje mnogo emocija.
I vi možete pomoći radu ove Udruge ukoliko nazovete na njihove humanitarne brojeve (HT Eronet 092 890 823 i BH Telecom 090 291 007). Na taj način donirate 2 KM. Također, možete pomoći uplatama na žiro račun: 3381302247401349 kod UniCredit Bank d.d. te na PayPal: animalcaremostar@gmail.com. Naravno, svi oni koji žele maziti, igrati se, nahraniti pse, očistiti boksove, dobrodošli su postati članom njihove Udruge.
