Home Društvo Svetac mojeg života: blaženi Ivan Pavao II

Svetac mojeg života: blaženi Ivan Pavao II

SHARE

Nitko kao on nije uspio toliko uzdrmati svijet i pozvati ga na buđenje. Zadivljujuća je njegova borba tijekom cijeloga njegova života, kako za čovjeka tako za njegova prava. Uspijevalo mu je zadiviti svijet, šokirati ga, iznenaditi, nasmijati, razveseliti, ali neke i razljutiti. Uglavnom, na Ivana Pavla II. nitko nije mogao ostati ravnodušan pa tako ni ja. On je jednostavno posebna osoba u mom srcu. Osoba kojoj se obraćam stalno i za sve i znam da će me saslušati, bez osuđivanja. Nevjerojatna je lakoća i mudrost kojom je on rješavao neke životne probleme, za koje su svi mislili da se neće uspjeti riješiti. A ja duboko vjerujem da on to radi i dan danas.

Velika je moja fasciniranost s njim kao osobom i kao javnom ličnošću. On je toliko obogatio i obilježio moj život da sam svoj diplomski rad posvetila upravo njemu. Rad nosi nazivom „Susretljivost kod Ivana Pavla II.“  Taj rad me je još više približio ovom nevjerojatnom čovjeku, čovjeku ljubavi, patnje, suosjećanja, radosti, osmjeha… Još prije sam istinski znala da je on poseban Božji poslanik, dar kojega je Krist darovao svijetu upravo u trenutcima kad je to najviše trebalo, u trenutcima velike duhovne i moralne krize, u vrijeme vladavine onih koji su htjeli „ubiti“ Boga. Gledajući na to ne možemo se ne osvrnuti i ne pogledati na Kristovo obećanje apostolima da ih neće ostaviti same. I zbilja nas nije ostavio same, poslao nam je velikog pastira u liku Ivana Pavla II. Poznajući osobnost Ivana Pavla II. i uhvativši se u koštac s radom te iščitavajući brojnu literaturu o njemu, došla sam do stvarne spoznaje koliko je zapravo učinio za svijet, a ne samo za katoličku vjeru. Jedan papa, predsjednik jedne malene državice koja je kao nekakva četvrt u nekom velikom gradu sagradio je toliko poštovanje i toliki utjecaj da su se njemu obraćali i dolazili u susret svi državnički velikani iz cijeloga svijeta, bez obzira na vjeroispovijest. Donio je toliko toga i na području međureligijskog dijaloga, bio je spontano, nenametnuto vođa ne samo katolika nego svih onih koji vjeruju u Boga. Spomenimo se samo veličanstvenog susreta s 80 000 mladih muslimana u Maroku ili dva susreta u Asizu. Ovaj papa je ostao i ostat će zapamćen kao, možemo slobodno reći, jedini vođa kojemu se vjerovalo u 20 .stoljeću. Visoko je podignuo ljestvicu morala, vodstva, ljubavi i pažnje svim nadolazećim vođama. Njegovim ljubljenim mladima će ostati trajan njegov lik u srcima jer su istinski voljeli „svoga“ papu i on je volio njih. Riječima: „pustite me da odem“ otišao je pred lice Onoga kojega je svim srcem žarko ljubio. No iako je otišao on i dalje ostaje s nama i moli za nas. Nasljeđe koje nam je on ostavio istinski je veliko i trebamo ga njegovati i biti ponosni što smo imali privilegiju živjeti u doba jednog ovakvog velikana.

Sve što je radio, radio je s iznimnom ljubavlju,prema Bogu i prema čovjeku. Riječ apostol uistinu je opravdao ostavivši vatikanske zidine iza sebe i noseći Božju riječ i u najzabačenije kutove svijeta. Od svih njegovih osobina jedna mi je bila najdraža – upornost. Kad je već bio jako bolestan i pri kraju svog životnog puta na zemlji mnogi su se zgražali nad tim što je on i dalje u javnosti i što putuje, govorili su kako ga je neprikladno vidjeti onako nemoćnog u agonijama boli, kako bi trebao ostaviti Petrovu stolicu i prepustiti je nekomu tko je u punini snage… On je jednostavno na to odgovorio kako ni Krist nije izgledao lijepo na Križu i kako je bio u agoniji i boli pa nije napustio svoj križ pa da tako neće ni on svoju Crkvu. Ta njegova gesta me vodi i prati kroz život iz dana u dan i taj čin želim prenijeti svim katolicima. Upravo je tu pokazao kako treba slijediti Krista uvijek, i u lijepim danima, a i u onima kad nas život baš i ne miluje. I upravo tu se nalazi i njegova planetarna popularnost, u tome što je apsolutno sve svjedočio svojim vlastitim životom i s tim je stjecao povjerenje, naklonost i ljubav ljudi. Kod njega nije bilo praznog govora. Što je govorio to je i radio, što je rijetkost danas. Pogledajmo samo svijet oko sebe! Toliko je malo autentičnih ljudi, posebice na visokim funkcijama. On je iskakao iz svih normi jednog (za današnji svijet tipičnog) vođe.

Njegova toplina, ljubav i utjeha uvijek su bile uz njegov narod (volim se sjetiti i onog ”ljubljeni narod Hrvatski“), ali i dan danas su tu. Njegova se prisutnost ne osjeća samo u njegovim riječima ili djelima koja je radio za života, nego se osjeća njegova realna i istinska prisutnost, koja daje snagu, jača vjeru u bolje sutra! Ova kanonizacija je potvrda onoga što svijet osjeća, onog što ja osjećam i velika mi je želja prisustvovati tom povijesnom događaju, toliko bitnom za mene. Mislim da će to doista biti nezaboravan osjećaj ispunjenja i radosti u ljudskim srcima.