“Onaj osjećaj kad se nakon dvije godine vratiš u rodnu zemlju, i požališ to istog trena. Žlica maslinovog ulja 10 kuna! Kila brancina 450. Škampi, koji nisu bili na žaru, već sirovi, imaju istu cijenu. Ledena kava, koja nikad nije bila naručena, 80. Jad i sramota”, napisao je ovaj vikend na Facebooku pobjednik ‘MasterChefa’ Nikola Lesar nakon što je jeo u restoranu na Rabu. Budući da se već tradicionalno svake godine čudimo visokim cijenama na Jadranu, ovo je bio šlag na tortu negodovanja zbog visokih računa u našim restoranima uz obalu.
Lesar, koji živi na Tajlandu gdje je šef kuhinje poznatog restorana, je nakon velike drame pomirljiv. Tvrdi da visok iznos računa od 2710 kuna i nije bio problem nego to što su mu zaračunate dvije ledene kave i škampi na žaru koji nisu bili posluženi.
Na sve to ima komentar i Bloger Krule, koji se čudi ljudima koji prvo pojedu skup obrok u restoranima, a onda se žale. On, priznaje, brancina nikad nije jeo jer mu je preskup.
Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
“Najjači su mi ovi koji uđu u neki od restorana na Jadranu… sataru kazan škampi… 10 kila brancina na ražnju… zimsku lopatu dagnji na buzaru.. kubik ipo kamenica… onda sve to zaliju prvorazrednim vinom… šampanjcem koji je izvađen iz Titanika a na boci još zakačena ruka kapetana broda… pa tako prežderani okače račun na internetska prostranstva i napišu “Bezobrazno skupo”… i zaspu.
Takvi kad se u jutro poseru, govno im vrijedi 2 iljade kuna jer je unjem ostalo neprovarenih škampi… brancina… a kad pišaju, pola mlaza leti šampanjac pola vino. I onda oni nama, nama koji paštetu prevrćemo nebil joj našli cijenu, oni se nama žale da je skupo to što su požderali.
Pa majku ti je…, ja kad u trgovini vidim cijenu za konzervu Rio Mare… ja glavu okrenem da oči neopečem. Kad sam iša na neki rođendan, greškom sam uzeo neko vino (krivo sam cijene gledao)… ova kad ga na kasi turila kroz bar-kod pištolj pa se prikazala cijena od 160 kuna… zadnje čega se sjećam, neki čojk razgrće ljude i viče “Dajte mu zraka”… reko “J… te zrak, vraćaj bocu na policu!”. Kilu teletine kupujem kad nađem jamce. Brancin? J… ja sam sebe lopatom sa bauštele ako vas lažem, ja ne znam kako ta živina i izgleda. Nikad ga jeo… ni brancina… ni oradu… ni grdobinu. Ka što me od malena učilo da struja ubija, tako me naučilo da je ta riba skupa. Za mene je brancin trafostanica. Šampanjac? Najbolji je onaj talijanski… i to kad na staru godinu nakrkaju trgovine njime… košta 9 kuna… ima okus po cedeviti koja je prošla kroz motor zetorovog traktora… u ponoć nazdravljaš, ne znaš oš jutra dočekat. Od sastojaka za brudet imam samo je… palentu.
Pa krutejebo… kad sjedneš u restoran… i ture ti jelovnik u ruke… valjda prvo gledaš cijene! Ko normalan, na ovom svijetu, prvo naruči… pojede… prdne… pa kad ode… sere okolo da je skupo?
Jel ko kad kupio zimske gume pa srao okolo da su skupe? E to je to!”
