Protiv Srbije smo odigrali najbolju utakmicu, protiv Mađarske najvažniju, najvrjedniju i nakon deset godina ponovno uplivali do svjetskog zlata. Srušili smo Mađare 8:6, a Ivica Tucak je otišao u trenersku besmrtnost.
Frano Vićan, legendarni vratar naše reprezentacije, koji je blistao 2007. godine u Melbourneu, bio je presretan nakon našeg izdanja u četvrtak protiv Srbije. Uoči finala ovako je vidio utakmicu:
– Izgledi za zlatnu medalju su po meni 50:50 ali samo zbog toga što se finale igra u Budimpešti. Mi smo kvalitetnija reprezentacija, ali ne smijemo ignorirati 7500 tisuća njihovih navijača. Vrlo bitno će biti i suđenje, odnosno kriterij . I to su najvažniji segmenti ove velike bitke.
Tuckovo životno djelo
Mađari imaju nakon nekoliko godina klupskog prvaka Europe u Szolnokiju, mi viceprvaka u Jugu, no neki od istaknutih igrača u redovima Mađara su srpski reprezentativci. Jug je pak prvak Europe iz 2016. godine, a okosnica naše momčadi upravo dolazi iz Dubrovnika. Mađari su se nadali svojoj desetoj zlatnoj medalji na svjetskim prvenstvima, mi svojoj drugoj. Prije deset godina Hrvatska je svoje prvo penjanje na svjetski tron upravo napravila u finalu protiv Mađarske. Slavili smo 9:8 nakon produžetka. Izbornik je bio Ratko Rudić, a Joković i Bušlje su kao mladići bili članovi te velike generacije.
Znamo što znači domaća atmosfera, osjetili smo to u Zagrebu na prvenstvu Europe kada smo prvi i jedini put osvojili europsko zlato. U fantastičnoj atmosferi svaki igrač da više nego što bi to mogao dati kada nije domaćin. Naši su navijači krenuli prema Budimpešti, nismo imali puno ulaznica, ipak je Mađarska u finalu, ali naši su navijači prije početka bili glasni, raspjevani s puno vjere u konačni trijumf. Novinari su pričali s legendarnim Ratkom Rudićem, danas savjetnikom u savezu koji je dao prije finala veliko priznanje našem izborniku Ivici Tucku.
– Nemam što o taktici pričati s Ivicom, on je na ovom turniru fantastično vodio našu reprezentaciju. Nadam se da ćemo se na kraju svi zajedno veseliti.
Izbornik i igraču su dva dana ponavljali da nam je dosta tih srebrnih medalja, Tucak još nije osvojio zlato na velikom turniru. Sandro Sukno, po mnogima najbolji svjetski igrač u ovom trenutku kao mantru je u svakoj izjavi ponavljao, ne igram sam, ovdje uz mene su redom fenomenalni igrači koji su već više puta dokazali da smo mi svjetska vaterpolo sila. I uvjeren sam da ćemo to potvrditi u ovoj najvažnijoj utakmici naših karijera.
Mađari se vratili
Na Margitsziget smo ove večeri došli dobro raspoloženi, s puno samopouzdanja. I vidjelo se to u prvoj četvrtini finala u kojem smo odmah upalili ‘torpedo’ i poveli 4:0. Tri puta je sjajno obranio Marko Bijač, a redom su golove zabili Sukno, pa Lončar i onda Joković. Bio je to perfektan početak naših vaterpolista pred 7500 tisuća mađarskih navijača. No, nakon 4:0 naše su lopte počele završavati u vratnici, pored gola, izgubili smo kreaciju u napadu, a Mađari su nam zabili dva gola i smanjili na 4:2. U tim trenucima s dvije izvrsne obrane se ponovno pojavio Bijač i držao nas na dva gola prednosti na poluvremenu.
– Imali smo mi u povijesti utakmice u kojima smo imali tri-četiri gola razlike protiv Mađara pa smo znali izgubiti. Treba nam dobra obrana – rekao je na poluvremenu bivši hrvatski vaterpolo reprezentativac Ratko Štritof koji je bio gost u HRT-ovom studiju.
Primilo smo pogodak za 4:3, imali dva puta zaredom napad s igračem više ali smo promašili i potpuno vratili Mađare u ovaj finale. Dvanaest uzastopnih napada nismo uspjeli realizirati. I Mađari su zabili, imali 4:4 i u tom trenutku, tri minuta prija kraja treće trećine utakmica je ponovno počela.A onda nam se ukazao Katalonac koji ljubi Hrvatsku, koji je lud za Dubrovnikom i rijekom Javier Garcia. Zabio je dva za 6:4. Naravno, bez Bijača nije moglo. Branio je Večernjakov laureat iz 2016. godine sve što se moglo i malo više.
Kada je bilo najteže nakon Garcie se ponovno pojavio kapetan, lider Sandro Sukno i s dva pogotka nas gurnuo u vječnost.
Tijek utakmice:
Hrvatska – Mađarska 8:6 (4:0, 0:2, 2:2, 2:2)