Home Kultura Hercegovačka glumica: Prva žena s kojom sam se poljubila bila mi je...

Hercegovačka glumica: Prva žena s kojom sam se poljubila bila mi je cimerica

SHARE
Zagrebačka glumica hercegovačkih korijena govori o ulozi Dunje Gotovine u filmu ‘General’ koja joj je bila stresna, a prisjeća se i prvih glumačkih poljubaca

Generaliziraju i lijevi i desni. Ali ja se trenutačno, kao vjernica s tradicionalnim svjetonazorima, češće osjećam prozvanom baš od tih samoprozvanih lijevih liberala kao konzerva, automatski sam im desničarka i HDZ-ovka.

Nakon karijere koju je izgradila u serijama i sapunicama, Hercegovka s adresom u Zagrebu Marijana Mikulić zasjala je u nekoliko hrvatskih filmova, pa je ove godine u Puli jedna od najzastupljenijih glumica. U konkurenciji ima dva filma, “Ne gledaj mi u pijat” i “Mrtve ribe”, ali pojavljuje se i u kolaž-filmu “Transmania” koji se prikazuje u programu izvan konkurencije. Uz sve, ovih je dana završila i snimanje na filmu “General” u kojem igra Dunju Gotovinu.

U “Generalu” igrate Dunju Gotovinu. Je li to neko novo, stresno iskustvo, glumiti osobu koja je stvarna i živa?

Da, imala sam ogroman pritisak i bila pod stresom. Dunju i ne poznajem, čak nisam imala priliku s njom ni porazgovarati. Kao glumici bi mi jako pomoglo da sam imala neki njezin dojam, savjet, da pokupim neke njezine geste… Jedino što sam uspjela jest razgovarati s generalom Mijom Jelićem, koji me je upoznao s time kako se časnici međusobno oslovljavaju i pomogao da se uživim u ulogu Dunje Gotovine koja je bila časnica HV-a. Uz to, ovo je i ogroman projekt, obrađuje se važna tema, pa sam se osjećala kao da sam prvi put na setu. Redatelj mi je puno pomagao jer Vrdoljak sjajno vodi glumce, uputi te u scenu da ne možeš pogriješiti. Imala sam pomoć i od partnera Gorana Višnjića koji je prije mog dolaska na set već snimao mjesec dana pa je bio potpuno u svojoj ulozi.

Nekako se stvara dojam iz Višnjićevih intervjua da je i on imao tremu…

Nisam to osjetila, on je baš djelovao sigurno, samouvjereno i bio mi je odličan partner.

U posljednje ste vrijeme vrlo aktivni na filmu jer, osim “Generala” koji se dovršava, na ovogodišnjoj Puli imate tri filma, od toga dva u konkurenciji.

Da, to nisam očekivala, ali sam priželjkivala jednu takvu godinu. Moju su karijeru obilježile serije, a sad sam zakoračila u film. To je obrnuto od svjetskog trenda gdje veliki glumci bježe u serije. Drugačiji je sistem rada na filmu i to me više privlači, jer sam se serija dosta nasnimala, od dramskih, humorističnih, do soapa. Film je za mene velika ljubav i veliki izazov.

“Ne gledaj mi u pijat” Hane Jušić vjerojatno vam je jedno od boljih filmskih iskustava.

Da, jako sam sretna da sam imala priliku raditi s Hanom, ona je divna redateljica, toliko mlada, a točno zna sto želi postići i što želi pokazati. A i producentica Ankica Tilić, očigledno, jako dobro zna prepoznati potencijal projekta, jer zadnje vrijeme samo izbacuju uspješnice. To je toliko dobro napravljen film da sam beskrajno sretna što sam bila dio njega.

Jesu li prestale one bojazni u vašoj rodnoj Hercegovini da se rodbina, čim zagrlite partnera u kadru, odmah pita je li s vašim brakom sve u redu?

Hahaha, toga već odavno nema, ali i danas ponekad zovu supruga Josipa i pitaju ga kako on dopušta da ja to radim. Da mu je svejedno, nije, ali da ga nije briga i ja bih se u tom slučaju pitala je li s njim sve u redu. Ne želim sada da zvuči klišeizirano, ali on je meni stvarno najveća podrška. Nekad možda i neće sve reći što mu je na umu, ali uvijek me sasluša i da mi savjet. Sad se već naviknuo i ima za sve razumijevanja, zna kad sam luda, kad hiperventiliram, zna kad treba nešto reći, a kad je najbolje da prešuti.

Jesu li drugim glumicama i glumcima ljubavne scene problematične, stvaraju li im teškoće u njihovim privatnim životima?

Ne bih rekla da je problem u tome da se naši partneri ljute ili ne ljute, više mi glumci sami imamo problem ako je određena scena u nekom smislu škakljiva. Osobno mi je lakše skinuti komade odjeće na setu i pred petnaest ljudi, nego se s nekim poljubiti. Ali ja sam dosad imala sreće s glumačkim partnerima u tom smislu jer ima nas svakakvih. Mom je suprugu najdraže kad snimam s Jankom Popovićem Volarićem, kaže da je tada “njegova žena u dobrim rukama”. Janko i ja smo se dosta toga nasnimali, kao muž i žena, kao brat i sestra, tako da, ne znam za njega, ali ja se s njim stvarno osjećam kao na kućnom terenu.

Bi li vam bio problem snimiti lezbijsku scenu?

Radila sam predstavu “Dvije” Tene Štivičić s Helenom Kovačić i bilo nam je jako teško prvi put. Ali nas smo dvije živjele u stanu, bile smo stipendistice HNK Mostar. I jedne smo večeri popile koju da probijemo led i to napravile, pa je kasnije sve bilo lakše. Ali bile smo i jako dobre prijateljice pa je bilo lakše. Sve ovisi o osobi i našoj kemiji. Ako je O.K., onda mi nije ništa problem. Veći mi je problem s nekim ljudima bilo snimiti scenu u kojoj se ni ne dodirujemo, ako se ne dogodi klik, jednostavno ne može funkcionirati.

Kakva vam se čini Hrvatska danas?

Čini mi se da ili tapkamo u mjestu ili idemo unazad. Ne volim ignorirati stvari, ali kad je politika u pitanju, trenutačno to činim.

Svi pričaju o konzervativnoj revoluciji, vidite li je vi?

Mislim da su oni koji se najviše busaju u prsa kao antifašisti fašisti de lux. Smeta im svatko tko ide u crkvu i kaže “ja sam protiv abortusa”. Svi će za mene – koja idem u crkvu, odgajam djecu u vjeri i ističem da mi je brak jako bitan – reći ona je konzervativka, desničarka, i vrlo vjerojatno u HDZ-u. Ne sviđa mi se takvo trpanje ljudi u koševe. Nedavno je izašla nekakva studija koja kaže da su djeca iz religioznih obitelji puno sebičnija nego djeca iz sekularnih. Kakva su to znanstvena istraživanja, kakav je to uzorak? Ne kažem da među nema vjernicima takvih, ali jesu baš svi sekularno odgojeni genijalni, a svi vjernici ograničeni? Ako si antifašist, liberal, a ja bih za sebe rekla da jesam, ne da moram, nego je po prirodi stvari logično da prihvaćam i ljude koji su potpuno drugačiji od mene: gejeve, žene koje žele abortirati… Tko sam ja kao vjernica da osudim bilo koga zbog ičega? Ako New York živi s tisuću nacija i na temelju toga se razvija, zašto to ne može biti i Zagreb? Nego ako si Hercegovac i, ne daj Bože, vjernik, odmah si fašist kojemu je u kući na zidu slika Ante Pavelića.

No i s konzervativne strane generaliziraju lijeve?

Generaliziraju i lijevi i desni. Ali ja se trenutačno, kao vjernica s tradicionalnim svjetonazorima, češće osjećam prozvanom baš od tih samoprozvanih lijevih liberala kao konzerva, automatski sam im desničarka i HDZ-ovka.

Pa jeste li HDZ-ovka?

Iskreno, ne sviđa mi se ni HDZ ni SDP iz jednostavnog razloga što ne zastupaju ono za što tvrde da zastupaju. Samo se bore jedni protiv drugih. Ali ja sam ipak površno u politici, pa oprostite ako griješim, iako se na društvenim mrežama uključim u rasprave.

Vrijeđaju li vas na društvenim mrežama?

Ne, prestali su jer su shvatili da nisam prototip nečega. I da je u redu biti vjernik, čuvati brak i prihvaćati potpuno različite. I da nisam konzerva. Meni je vjera bitna i tu se jedino mogu osjećati napadnuto. Pa nitko ne voli da mu se dira u ono što mu je sveto, a meni su to vjera i obitelj.

Poglavara Katoličke crkve papu Franju smatraju ljevičarom?

I ja sebe smatram u tom smislu da sam puno više lijevo nego desno. Svatko ima pravo na izbor. Osobno smatram da je abortus ubojstvo i nikada neću dati podršku nekome u tome, nego ću pokušati argumentirati zašto smatram da to nije u redu, da to ne treba raditi. Ali ne pada mi na pamet nekoga osuditi ako to uradi, pogotovo jer mnogi imaju različite razloge za to. Ali osobe bi se trebale educirati, zaštititi.

Ali tu dolazimo do problema jer mnogi koji su protiv abortusa ujedno su i protiv seksualnog odgoja u školama. Nije li dobro da postoji seksualni odgoj?

Nije problem u seksualnom odgoju, nego u sugeriranju da je u redu sve što nije hetero. Treba objasniti što je seks, zaštita, trudnoća pa neka dijete samo izabere. Ako bi moj sin sutra odlučio nositi haljinu i imati dečka, ja sam njegova majka i ja ću ga voljeti bez obzira na sve. Najvažnije da su djeca sretna i zdrava. Ali ne želim da se mom djetetu na nastavi sugerira što će biti, pusti meni taj dio odgoja i vrijednosti. Dopusti roditelju da djetetu usadi vrijednosti koje smatra da su u redu za njega. A sutra neka on sam odluči.

Dakle, jeste za seksualni odgoj u školi?

Apsolutno sam za. To je puno bolje nego da nam tinejdžerice ostaju trudne i da se upuštaju u seksualne odnose s 14-15 godina kada nisu zrele za to. Ne postoji bez razloga određena dob kada nastaje punoljetnost. Ali kao što rekoh, na nivou edukacije, informacije, i apsolutno bez sugeriranja bilo čega.

Vaši sinovi pohađaju školu, a obrazovanje je jedan od gorućih problema Hrvatske. Smatrate li i vi da je školstvu hitno potrebna reforma?

Ja to vidim iz vlastitoga iskustva jer je moj stariji sin preživahan na nastavi. Išla sam nekoliko puta razgovarati s učiteljicom i vidjela da moje dijete ne funkcionira u tom sustavu. I sad je to bilo eskaliralo, što je generiralo probleme i njemu, i drugoj djeci i učiteljici. Onda sam se obratila ravnateljici koja je tu uistinu napravila sve da se mom djetetu pomogne – okupila je cijeli stručni tim i tražila da moj sin od sljedeće godine ima poseban pristup u radu jer ima problem s koncentracijom i motoričkim nemirom. Voljela bih se ovim putem zahvaliti na susretljivosti cijelog tima škole Izidora Kršnjavoga. Ali je li to pravo rješenje? Danas djeca generalno imaju problem s pretrpanosti, imaju toliko zadaća jer ne stignu gradivo obraditi u školama. Ne stignu se igrati, nemaju vremena biti djeca. Tako da je cjelovita reforma neophodna.

I oko vjeronauka?

Meni je najlakše da moj sin na vjeronauk ide u školi kao izborni predmet. Ali mislim da bi bolje bilo da ima više izbornih predmeta pa da svatko bira što hoće ili da vjeronauk bude u crkvi, pa da ja kao vjernica vodim svoje dijete subotom na vjeronauk. Trebamo izbjegavati sukobe koliko god je to moguće. Ne treba uvijek ići ni linijom manjeg otpora, ali meni je jasno i prihvaćam da mnogima smeta što nemaju pravo na izbor. U vrijeme dok je moje dijete na vjeronauku, djeca koja ne idu na vjeronauk nemaju ništa, ona su na dvorištu. Zašto dovoditi do takvih stvari? Ja sam išla na vjeronauk u crkvu i tada među nama djecom nije bilo podjela. Mislim da se s pravom bune djeca roditelja koja svoju djecu ne šalju na vjeronauk jer u to vrijeme njihova djeca nemaju izbor…

Je li hrvatsko društvo patrijarhalno?

Mislim da je užasno patrijarhalno.

Smeta li vam to?

Naravno. Recimo, dođem na set i odmah me pitaju – pa tko ti čuva djecu? A tko mog supruga Josipa na konferenciji na Baliju pita tko mu čuva djecu? Nas dvoje se mijenjamo oko djece, zajednički ih čuvamo, participiramo ravnopravno u odgoju. Evo, ja sam bila tri dana u Puli na festivalu, a on s djecom doma. I sve je bilo super. Smetaju mi mnoge stvari, ali nažalost, kao i većina žena, navikneš se. I u materijalnom smislu smo mi žene zakinute jer glumci dobivaju bolje honorare od glumica.