Home Društvo Čime se grijati do zime, a počinje na Z

Čime se grijati do zime, a počinje na Z

SHARE

Narodna kaže da – ništa ne peče kao zima, pa se tako dobri domaćini dok je ljeta, moraju starati čime će se grijati do zime. U stvari posljednja trećina ljeta je krajnje vrijeme za takvu odluke. Žitelji gradova koji imaju riješen zajednički sustav grijanja, imaju samo jedan problem – da grijanje ne poskupi, odnosno hoće li moći plaćati troškove. Ostali koji ne uživaju blagodati tzv. centralnog grijanja, snalaze se kako znaju i umiju, što opet zavisi od navika, dubine džepa, dostupnosti pojedinih energenata, trendova i slično. Koje grijanje prevladava u gradovima i gradićima uoči se nakon par stotina metara. Otkrivaju ga naslage drva koje oko kuća, pod strehama djeluju ljupko, što se baš ne može reći za urbane sredine, gdje ista ta drva u dugim nizovima oko zgrada djeluju u najmanju ruku anakrono. Međutim, džep ne pita za estetiku, pa se ljudi snalaze kako znaju i umiju.

Kada je na prostoru Hercegovine grijanje u pitanju najčešće su dvije opcije drva ili klima, odnosno električna energija. Drvo kao najstariji energent za mnoge predstavlja i najjeftiniji način grijanja. Tako primjerice Ljubušak Ivica Vučić kaže da su za njega drva „najzdraviji, ekološki najprihvatljiviji i najjeftiniji oblik grijanja“.

„Za dva stana u obiteljskoj kući potrebno je oko osam metara drva, koje nabavljam ljeti, ako je zima jača, onda kupim još metar dva, dakle trošak je 600 – 800 KM u sezoni. To je dva, tri puta jeftinije nego na električnu energiju, a plus ugođaj. S drvima se ništa ne može mjeriti“, tvrdi ovaj racionalni tradicionalist. Potvrda njegovih riječi su uredno složena drva ispod stepeništa koja mu svakog ljeta doprema čovjek iz Gacka. Upravo su trgovci drvima iz Istočne Hercegovine, u prvom redu Bileće, pa Ljubinja, Berkovića i Gacka zaslužni za urednu opskrbu i jeftino grijanje drvima, doline Neretve i zapadne Hercegovine. Uočljivi su na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima i prilaza Mostaru, pa čak do Posušja za koje se obično smatra da je planinski kraj s dosta šume.

Prodavači drva iz Istočne Hercegovine tajanstven su svijet kada su u pitanju novinari, reći će što vas zanima, ali ne vole se predstavljati, a pogotovu slikati. Imaju kažu svoje razloge. Cijena drva „70 do 75 KM ‘metrana’ odnosno 75 do 80 KM cijepana“, kaže nam Milan iz Bileće s kojim smo razgovarali na improviziranom prodajnom centru na zaobilaznici u Ljubuškom. Zoranova drva su odlična, u oči upada stari hrast obujma kakvih je još malo u Hercegovini. Na presjeku se vidi da je devet desetina crven, odnosno srčika koja je znatno kaloričnija od bjeljike, ali teža za cijepanje. Mislili smo da će takvu robu brzo prodati, međutim i u popodnevu smo uočili njegov ‘tamić’ s kvalitetnom hrastovinom, što će reći da se Ljubušaci baš i ne vole znojiti bez obzira na kaloričnu vrijednost drveta. Zoran uz put reče da je treća godina da se bavi tim poslom, mijenjao bi kaže rado, ali nema što drugo. Do drva je sve teže doći, pa ne zna koliko će posao još trajati.

Da je do drva sve teže doći potvrđuje i Dragan iz Ljubinja kojeg smo sreli na čapljinskoj Veletržnici u Tasocvčićima.

„Stalno se sječe, a i gori“, kaže Dragan, dok je pravo osvježenje na važnu ogrjevnu temu o drvima bio Milovan Bodiroga iz Ljubinja, koji se odmah predstavio i nastavio priču:

„Drva su ove godine skuplja u prosjeku za pet maraka po ‘kubiku’, zašto, sve je teže do njih doći. Ovim se poslom bavi nas sedamdesetak, drugi ljudi to izvlače iz šume, konjima, pa traktorima, danguban je to i težak posao. Oni nama poskupe pa mi onda kupcima. Prodaja ide slabije nego prošle godine u ovo doba. Drva trebaju, ali nema narod para. Nešto drva kupe i Dalmatinci, ali kad krene mandarina, svi se snalazimo“, kaže Milovan, te naglašava kako je u tom poslu najvažniji „korektan odnos prema kupcu.“

„Pazite, ako je on meni ove godine kupio deset ‘metara’, prava mjera, drva dobra, eto njega i dogodine. To je bitno, kad ti možeš i iduće godine doći ovdje i stajati s drvima. Zna to i potrajati. Kad sam se ja ovaj posao počeo raditi, drugu turu sam prodavao četrdeset dana. Četrdeset dana ista drva na kamionu! Ovi moji palili mi svijeću za ‘četeresnicu’. Nisam htio dati drva po šezdeset maraka. Dođu pitaju pošto drva, ja im kažem – sedamdeset maraka, oni odmah – može li šezdeset, ja kažem – ne može i tačka i tako četrdeset dana“, iznosi Milovan svoju storiju, ali svi se slažu i prodavači drva u Ljubuškom i u Čapljini, da će drva za godinu, dvije biti još skuplja.

„Metar će biti stotinu maraka“, veli Milovan, dok ostali kimaju glavom.

„Gori, oko Ljubinja je požar počeo prije mjesec dana i još gori. Drva se sijeku, a uništava ih i požar, neće ni ova cijena moći dugo“, Milovanova je prognoza.

S obzirom da su i na čapljinskom području nedavno izgorjele ogromne količine drveta, čak i tehničkog, a ne samo za ogrjev, jasno je da bi grijanje na tradicionalno omiljena, jeftina i pouzdana drva u perspektivi moglo biti skuplje. U tom smislu ovogodišnje malo poskupljenje u prosjeku 5 KM po prostornom metru, je izgleda za perspektivu simbolično.

Nekako logično prva alternativa drvima je klima, odnosno grijanje električnom energijom. Manjkavosti tog energenta uz višu cijenu, su eventualni prekidi u opskrbi do kojih može doći u zimskim intervalima, a zima ne pita za vršnu potrošnju. U tom pogledu žitelji u Federaciji BiH su u dvojakom položaju, dok Elektroprivreda BiH najavljuje poskupljenje električne energije zbog loše hidrološke situacije i ostvarenih gubitaka, Marinko Gilja direktor Elektroprivrede HZ HB ovih dana je ustvrdio da se ne razmišlja o povećanju cijena električne energije, unatoč također lošoj hidrološkoj situaciji. Dakle, građani koji preferiraju grijanje putem električne energije bili to klima uređaji ili radijatori na području koje pokriva Elektroprivreda HZ HB, mogu biti mirni. Na kraju moglo bi se zaključiti da struja vrlo dostupan, jednostavan i čist energent, ali i prilično skup. Oni koji ga koriste ističu da za grijanje manjeg stana treba 300 – 400 KM mjesečno.

Na osnovu vizualnog utiska dojam je da se bar tri četvrtine domova u urbanim sredinama Hercegovine još uvijek grije na drva, te jedan manji broj građana u stambenim zgradama. Valja reći da jedan značajan broj građana primjenjuje kombinaciju – drva, struja. Kuhinja i dnevni boravak drva, a druge prostorije električna energija. U svakom slučaju moglo bi se zaključiti da je drvo kao najstariji energent, trenutačno i najjeftiniji način grijanja. Drva imaju i još jednu prednost, a to je potpuna kontrola troškova, uvijek znaš koliko drva ima u drvarnici, koliko si za njih potrošio i slično.

Ostali oblici grijanja još uvijek su manje prisutni. Grijanje na pelete bilo je u početku veliki hit, ali je dojam da su njegov razvoj usporili trgovci koji su prošle jake zime u vrijeme nestašice „zidali“ cijenu. Od Ljubušaka Dragana Tomića, doznali smo da se cijena ove u odnosu na prošlu godinu nije mijenjala.

„Kao i prošle i ove sam godine platio 300 KM po toni. Nas nekoliko naručilo je ‘šleper’ – 24 tone i razdijelilo. Na tržištu ima manje kvalitetnog po cijeni 250 KM po toni, a u maloprodaji je mislim prošlogodišnja cijena 400 KM po toni. Za grijanje obiteljske kuće po sezoni, zavisno od zime, treba od 4 do 6 tona“, kaže ovaj Ljubušak zadovoljan grijanjem na taj energent.

Prema izračunima moglo bi se reći da je ako se izuzme početno ulaganje – peć i posebno uređena prostorija, nešto jeftinije nego na električnu energiju. Međutim, treba u startu uložiti nekoliko tisuća maraka pa se teško odlučiti, odnosno osigurati novac. Lož ulje kao energent svojedobno je u treći plan potisnula cijena, kada je prije dvije godine cijena nafte na svjetskom tržištu počela padati, oni koji su uložili u grijanje na lož ulje, ponovo su došli na svoje. Inače, trenutačna cijena lož ulja kreće se od 1,50 – 1,55 KM po litru. Međutim, ni lož ulje se s drvima ne može mjeriti.

Sljedeći energent djelom prisutan, za grijanje u zimskim mjesecima, je plin. Međutim, kao i kod grijanja na pelete, potrebno je značajnije početno ulaganje, prema grubim procjenama kažu oko 5.000 KM. Cisterna se slično kao i kod lož ulja, može ukopati u vrt, pokriti zemljom i tako prebrinuti dio briga.

Kao energent za grijanje u zimskim mjesecima ne smije se zaobići ni ugljen. Međutim, on trenutačno zbog svojih ekoloških svojstava nije u trendu. Valja reći da veći broj kućanstava čak i u južnoj Hercegovini, koristi kombinaciju drva i ugljena. Slaba strana inače kaloričnog ugljena je što se kvalitetniji teško nabavlja.

Uglavnom, kod peleta, plina i lož ulja za grijanje su potreba i početka ulaganja, kod struje nisu, ali ona za tradicionalizmu odane potrošače nije pouzdan energent. Plin, pelete, lož ulje kupiš na vrijeme i mirno čekaš zimu, dok se opskrba električnom energijom zbog kvarova i havarija, može i prekinuti. Nezgoda kod novih stambenih zgrada, manje-više u svim dijelovima BiH, je u tome što baš i nisu prilagođene grijanju na najstariji energent. Zaključak nakon svega – s drvima se ništa ne može mjeriti, ali peći treba čistiti.