Kad bi neka ‘pojedinka’ pokazala Miloradu Dodiku srednji prst, ne znam kakvu bi reakciju izazvala. Širok je dijapazon mogućih reakcija, ali u zatvor se ne bi išlo. Dragan Čović bi podigao obrve i skrenuo pogled, na tome bi se sve završilo.
Mladen Ivanić? Ne znam, ali ni kad mu otvaraju i čitaju poštu naslovljenu na njega, ne uzrujava se, pa ne bi ni na pokazivanje srednjeg prsta, čovjek tolerantan k’o išta. Kod Bakira Izetbegovića, ipak, stvar nije tako jednostavna. Podignut srednji prst, ovaj put američki, upao je u plodno tlo i rezultirao odvođenjem i privođenjem. Stvar se završila na tome, za sada, prst brezobrazne Amerikanke nije odsječen. Ostao je na ruci. Ne samo to, ostala je i ruka s prstom, više se ovdje ni za krađu ruke ne odsijecaju, barem od kasnih osamstotih prošlog milenija. Hm, kad bi se to danas događalo, ne bi bilo pušača. Ne bi ljudi imali čime pripaliti cigaretu…
Čudno je to kod dinastija. Nekako su osjetljiviji od drugih, ti potomci vladara. Osjećaju se nekako… Nekako kraljevski. Budući da su potomci vladara i vladari, posebni su. Ono što se stekne rođenjem, čuva se jače od onoga što se postigne radom i odricanjem. Kim Jong Un ima neograničenu moć nad svojim narodom, prema nasljednom pravu dobivenom od oca. Ili strica? Vrag će ga znati. Ne sjećam se da je neki Sjevernokorejac, pogotovo Sjevernokorejka, pokazao Kimu, bilo kojem, srednji prst. Ne vjerujem ni da se neka američka turistkinja usudila Kimu pokazati srednji prst. Dovoljno se sjetiti kako je prošao onaj Amer koji je potrgao plakatić na zidu. Tako to bude, u tuđem svijetu se pravila uče i pamte, ne stvaraju se. A u Sjevernoj Koreji si turist a ne sakupljač plakata. Nije se s dinastijama šaliti, ne…
Druga, nimalo manje važna stvar u BiH je bila da je Sebastian Kurz izjavio kako se muslimankama plaća da nose burke i nikabe. To je ono gdje im se vide oči ili ni oči. I ja sam to čuo, ali nisam čuo da neka institucija u BiH plaća ženama da to ne nose. Dajte ženi koja ne nosi burku ili nikab kojih 200-300 eura i mirna Bosna. Čovjek Bosanac treba svisnuti po ovom zvizdanu od 8 do 4 poslijepodne svaki dan pa da zaradi taj novac. Gledao sam u Saraj’vu te burke, nisu baš jeftine. Pomišljao sam da kupim po jednu sebi i mom drugu, pa da idemo po restoranima i javnim mjestima, da vidimo kako će nas dočekati. Kad pomisle da smo investitori ili žene investitora, možda dobijemo jesti i piti na veresiju… Bilo je i brojeva za nas, ali nekako skupo br’te. Ili, kako se ne vidimo, u hotelu samo kažemo broj sobe, pa neka provjerava jesmo li tu ili nismo.
A što se tiče prsta, na svakoj ruci imamo po pet. Nije jednostavno stisnuti sve prste osim srednjeg. Puno je lakše dignuti palac. Dakle, kad prođe Izetbegović Drugi, podignite palac. Možda izazove pozitivan umjesto negativnog efekta. Možda umjesto privođenja dobijete poslovni prostor ili posao u Elektroprivredi.
