Luka Mišetić, odvjetnik generala Ante Gotovine pošteno se narugao odvjetniku Nobilu. Naime, nakon Nobilovih izjava o tome da će Hrvatskoj biti presuđeno za agresiju na BiH, Mišetić je izvukao staru izjavu poznatog hrvatskog fiškala u kojoj je tvrdio da Gotovina i Markač neće biti oslobođeni…
Toliko o Nobilovoj analitičnoj preciznosti.
Naime, Nobilo je poznat po svojim stavovima u kojima redovito napada hrvatski korpus u BiH, govoreći o Herceg Bosni kao paradržavi i optužujući hrvatsko političko vodstvo s jedne i druge strane granice za udruženi zločinački poduhvat.
U emisiji Latinica koju je godinama uređivao i vodio Denis Latin, Nobilo je često znao zastupati svoje teze o paradržavi i UZP-u.
O kakvoj moralnoj veličini je riječ govori podatak da je jedne prilike lupio šamar petnaestogodišnjem dječaku koji ga je naživcirao.
Nekoliko detalja iz karijere Ante Nobila govori u prilog tome kakav je odvjetnik. Branio je udbaše Perkovića i Mustača i svojevremeno Tihomira Blaškića. Tada je Blaškić dobio 40 godina zatvora, a znamo kako su udbaši prošli.
– Tada je u Hrvatskoj, posebice u odvjetničkim i pravnim krugovima, kružila šala o kletvi koju treba reći neprijateljima – “Dabogda te Nobilo branio.” – jer se to odnosilo na dugogodišnju kaznu koju je Blaškić dobio zahvaljujući njegovoj obrani.
U odvjetničkim krugovima postao je poznat davnih dana. Pri izručenju Andrije Artukovića Jugoslaviji, tadašnje Tužiteljstvo zastupao je upravo Nobilo.
Tada je cinično rekao Artukoviću da nikada neće dočekati slobodnu Hrvatsku, a ovaj mu je mrtav hladan odgovorio: “Ja neću, ali ti hoćeš.”, komentirao je I. Crnjac za Dnevnik.ba
Podsjetimo Anto Nobilo, u razgovoru za ‘INS – Bosnian News Service’ ustvrdio je da će Hrvatska biti proglašena krivom za agresiju na BiH, a da je Herceg-Bosna bila paradržava.
Nobilo je dakle lagao da je “Meron u drugom stupnju oslobodio Blaškića” i ta laž bila je dvostruka, jer Blaškić nije oslobođen, pravomoćno je osuđen na 9 godina zatvora, a sudac Meron ne samo da nije bio predsjednik žalbenog vijeća u tom predmetu nego uopće nije bio član žalbenog vijeća. Osim toga, Nobilo laže kad tvrdi da je standard međunarodnog sukoba Hrvatske i BiH “nedvojbena praksa Haškog tribunala”.
Jer, u predmetima gdje se sudilo Rasimu Deliću i Seferu Haliloviću apsolutno nigdje se ne spominje postojanje međunarodnog oružanog sukoba između Hrvatske i BiH, dok se pak u predmetu Hadžihasanović – Kubura – Alagić, u paragrafu 28. izrijekom tvrdi kako je riječ o unutarnjem sukobu.
To je ista stvar kao i s onim mitom o Karađorđevu. Kad se sudi Hrvatima iz BiH onda se spominje taj mit, ali kad se sudi Srbima, a Milošević je kao što znamo, bio Srbin, onda se taj mit nigdje ne spominje. To nikako ne može biti “nedvojbena praksa”, prije će biti da je vrlo dvojbena i kronično licemjerna.