Kroz crtice u više navrata opisivali smo život umiruće rijeke Tihaljine, odnosno gornjeg toka rijeke Trebižat. Valja reći da svaki posjet suhom koritu iz kojeg će prije prvih kiša, možda, predstojećeg vikenda nestati i posljednje barice, ujedno i novi doživljaj. Za ovu prigodu odabrali smo suhu vreću u kojoj se nekada nalazila kava i to ne bilo koja nego Brasil caffe. Međutim, iz tih vreća moglo bi se reći da nije samo prava brazil kava, nego i vreća brazil kave prava i riba!
Jasno je kao dan, čemu je vreća služila – izlovu ribe iz usahle rijeke. U stvari nije to ni izlov, nego kupljenju ribe. Pretpostavljamo da je vlasnik vreće u poslu bio više nego uspješan, pa je pod ribljim teretom zaboravio na „sredstvo za rad“. Naime, tijekom nekoliko obilazaka uz more uginule sitne ribe, nismo primijetili krupnije komade. Što je s njima, bilo je logično pitanje, posebice kada smo u jednoj ovećoj barici primijetili kako se pred nama kroz vodu u gustiš pored rijeke strugnula prava neman. Dakle, brazil kava je kriva što nema krupnijih komada ribe.
Uz vreću na dnu korita na prilazu nekada lijepom kupalištu Nenač, primijetili smo i tablu s natpisom: Pozor! – Poribljeno, zabranjen izlov riba i žaba! Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Naravno svaki izlazak na suhu rijeku, otvara nove vidike, problem je što mašta ljudi radi ubrzano, nakon riba, žaba…, na redu su samo korito i obale. Što bi narod kazao – kad nema u rijeci, ima oko nje, ali o tome drugom prigodom.
Tekst i foto: D. Musa