Home Društvo Mali Frano iz Brotnja s Paoče ide na Brig učit za pratra

Mali Frano iz Brotnja s Paoče ide na Brig učit za pratra

SHARE

Svoju želju, koja je u duši gorjela kao vatra i tako ga nekad znala peći u trbuhu, najprije je rekao svojoj majci. I za to mu je trebalo nekoliko dana da se odluči.

Pred torom joj je, kad je pomuzla ovce, prišao i jednostavno u dahu izgovorio:

“Majko, ja bi tija biti pratar!”.

Majka je stala kao ukopana. Iako je to slutila, i još više željela i za to se Bogu molila, ono što joj je rekao njezin Frano bilo je za nju predivno. Spustila je kabao pun svježeg ovčjeg mlijeka na zemlju i zagrlila svoga sina. Privila ga na svoje grudi i samo ponavljala:

“Bog mi te blagoslovija, srce moje! Bog mi te blagosovija!”.

I sva su čeljad u Buntića kući bila sretna kad su čula što Frano želi. Na osobit način njegovi stričevi jer Frani je umro otac, njihov brat. Oni su osjećali, umjesto pokojnog oca, za Franu još veću odgovornost. Ubrzo nakon što je Frano obznanio da bi želio biti fratar otišli su do kapele i to sve lijepo iznijeli župniku fra Petru. Fra Petar je već i sam slutio da bi mali Frano, vrlo bistro dijete, i mogao takvo nešto poželjeti. Naime, u školi je, koja je bila u župnoj kući, bio među najboljima.

I brzo je spremljeno sve što treba za jednoga đaka u Širokom Brijegu. Sve su stričevi Frani priredili: odijelo, i ono nosno i ono misno, i opanke i opremu, kako je to propisano. A sve im je fra Petar rekao što treba. Najteži je od svega bio oproštaj s majkom. Frano je već nekoliko noći s tim bitku bio. Odlučio je da neće plakati. A opet je zaplakao. I majka je plakala, iako je sebi govorila:

“Nije dobro radi Vrane. Ne plači. Obriši suze”.

Ali su one same tekle. I brzo su krenuli jer nije malo puta do Brijega. Na Brijeg dolazi u jesen 1883. godine. Dvanaestogodišnji Frano Buntić dolazi u Sjemenište u Široki Brijeg učiti za fratra. Franjevačka zajednica hercegovačkih franjevaca o tome je sačuvala pismeni trag. Naime, u jednom dopisu Visokoj Vladi ondašnji kustod, redodržavnik, o. fra Luka Begić piše caru i traži pomoć za školske institucije u hercegovačkoj Kustodiji. U tu svrhu napravio je i popis đaka o kojima se Kustodija brine. Oni su na Širokom Brijegu, na Humcu i u Tirolu. Frano je Buntić u III. razredu u Širokom Brijegu. A, evo toga popisa sa Širokog Brijega:

“Pitomaca Hercegovačkih Franjevaca, koji se ove školske godine 1883.=4. u samostanskih učilištih na Širokombriegu, Humcu i u Tirolu nahode.

a) Učilište Širokibrieg (početne škole) ima pitomaca 22, naime:

I. razred.

1. Ivaćević Petar

2. Primorac Šimun

II. razred

3. Ćužić Ivan

4. Šola Antun

5. Drmić Stjepan

6. Gadžić Mate

7. Bencun Ivan

III. razred

8. Krasić Nikola

9. Kovač Stjepan

10. Kvesić Stojan

11. Buntić Frane

12. Škrobo Martin

13. Nevistić Antun

IV. razred

14. Petrović Jozo

15. Matijević Ivan

16. Pavlak Mihovil

17. Kvesić Ivan

V. razred

18. Čolak Cvietko

19. Iličić Ilija

20. Barbarić Markan

21. Šimić Antun

22. Pandžić Juraj.”

Već i za sljedeću školsku godinu 1884./85. čuva Arhiv popis pitomaca franjevačkih škola u Širokom Brijegu, Humcu i onih koji studiraju u Tirolskoj provinciji. Frano Buntić je na tom popisu u Širokom Brijegu u 4. razredu.

“Učilište Širokibrieg (početne škole) ima pitomaca 22.

U IV. su razredu:

13. Krasić Nikola

14. Škrobo Martin

15. Kvesić Stojan

16. Kovač Božo

17. Buntić Frano.”

U VI. razred je Frano Buntić pošao sa svojim kolegama u Samostan na Humac. Od 3. studenoga do 1. kolovoza 1887. godine, prema shematskom prikazu koji čuva Arhiv Hercegovačkih franjevaca, nastavu pohađaju učenici:

– V. razred: Ivan Ćurić, Mate Gadža, Mate Čolak, Ante Šola, Ivan Bencun, Petar Kraljević, Petar Musić i Ivan Dodig

– VI. razred: Božo Kovač, Ivan Matijević, Frane Buntić i Martin Nevjestić

– VII. razred: fra Alexa Barbarić, fra Spridion Šimić, fra Toma Iličić i fra Lazar Čolak

Shemu uspjeha potpisuju učitelji:

– fra Alphonsus Tichy (koji je i zapisničar svih profesorskih sjednica), učitelj aritmetike, geometrije, mineralogije, pjevanja, glazbe

– fra Domnij Ostojić, učitelj povijesti i zemljopisa, botanike i zoologije.

Zastupnik i upravitelj:

– fra Frano Ćorić, učitelj slovnica latinske i hrvatske te kateheta

– fra Blago Babić Spužević, privremeni upravitelj i učitelj filozofije, hrvatskog jezika i latinskog.

Ocjene:

– za ponašanje: 1 (izgledno), 2 (pohvalno), 3 (pristojno), 4 (malo pristojno) i 5 (nepristojno)

– za nastojanje: 1 (postojano), 2 (povoljno), 3 (dostatno), 4 (nepovoljno) i 5 (nedostatno)

– za uspjeh u nauci: 1 (izvrsno), 2 (odlično), 3 (pohvalno), 4 (zadovoljno), 5 (dostatno), 6 (nedostatno) i 7 (posve nedostatno).

(Sl. 3. Na Humcu u VI. razredu od 3. 11. do 1. 12. 1887.)

Frani se škola uslačala. I na Širokom Brijegu i evo sada na Humcu. I što se više približavao dan kad će sa svojim kolegama obući haljinu sv. Oca Franje, srce mu je sve jače udaralo. Želio je da ga u habitu vidi njegova majka, njegova braća i sestre, njegovi stričevi, cijela njegova Paoča. I taj je dan bio sve bliže i bliže i sve više osvajao svojom srećom Franino srce.