Josip Marković – Joco iz Novog Travnika je 26-godišnji mladić koji je pokušao izvršiti samoubojstvo prije nešto više od pola godine, no na svu sreću u tome nije uspio, te kako bi si olakšao dušu odlučio je svoju priču iznijeti u javnost kroz razgovor za Dnevno.ba koji prenosimo u cijelosti.
Josipe, možete li nas podsjetiti na događaj kada ste takorekuć “za dlaku” izbjegli smrt?
“Dogodilo se to 16. ožujka ove godine, negdje oko 13 sati, ispred Trgovačkog centra ‘Iva’, smještenog u sklopu Poslovnog centra ’96’ u naselju Krčevine u Vitezu. Došao sam s automatskom puškom (Kalašnjikov), pucao sam u sebe pokušavajući si oduzeti život, no tih najsitnijih detalja koji su prethodili neposrednom činu pokušaja samoubojstva baš se i ne sjećam”.
Što je razlog pokušaja samoubojstva?
“Imao sam ljubavne probleme s djevojkom u to vrijeme i to je bio razlog jednog takvog čina, koji naravno nema nikakvo opravdanje, ali bio je to veliki trenutak moje slabosti i učinio sam to što sam učinio zbog čega mi je jako žao i zbog čega se itekako kajem. Iskreno, ni dan danas mi nije jasno zbog čega sam digao ruku na sebe”.
Što je zadnje čega se sjećate prije tog nesretnog događaja?
“Sjećam se kako sam nekih dva sata prije pokušaja samoubojstva plakao, kako sam bio utučen, te me uslijed toga očigledno nešto povuklo, neka jača sila, valjda vjerujući da će mi nakon toga sve biti lakše ako si oduzmem život, jer moja bivša cura se nije htjela pomiriti, a to me u tom trenutku toliko dotuklo da je i meni danas nešto neshvatljivo i neobjašnjivo”.
Je li Vam žao zbog tog čina?
“Itekako mi je žao i bit će mi žao do kraja života, međutim zahvaljujući dragom Bogu živ sam i sretan čovjek. Stoga bih se ovom prilikom putem vašeg cijenjenog portala želio javno još jednom izviniti svima onima koje sam time uvrijedio, jer znam da su svi bili šokirani i od mene nisu nešto takvo očekivali. Puno sam se puta pokajao, bilo mi je teško i još uvijek mi je teško, međutim nakon što vi objavite ovu priču vjerujem kako će mi ipak biti lakše, jer na jedan način želim pomoći svima onima koji osjećaju bilo kakav oblik slabosti da nikada ne pomišljaju na nešto slično, jer samo je jedan život, a život je vrijedan svakog normalnog čovjeka i zato ga treba s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu živjeti”.
Bili ste smješteni u bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj. Kakva je bila Vaša prva reakcija nakon buđenja?
“Teško mi je bilo kada sam se probudio, vidio sve te divne ljude oko mene, nije mi bilo jasno što se događa, pa sam ih pitao što mi se dogodilo? Ono – hej, otkud ja ovdje? Stoga se ovom prilikom želim zahvaliti svim liječnicima i medicinskoj ekipi, jer kako sam kasnije doznao zahvaljujući njihovoj brzoj intervenciji spašen je moj mladi život. Svima im zahvaljujem i sve ih volim”.
Jeste li zaposleni i s kime danas živite?
“Sestra i ja živimo s roditeljima, dok u Njemačkoj imamo dva brata i jednu sestru, te još jednog brata u Hrvatskoj. Bio sam zaposlen u FIS Vitezu, a kao što znate nešto slično kao meni dogodilo se i vlasniku te velike firme Peri Gudelju, ali hvala Bogu i on je preživio i nastavio normalno živjeti. Više ne radim kod njih, ali bih trebao uskoro početi raditi jedan drugi posao”.
Kakav je sada Vaš ljubavni status?
“Sretno slobodan mogu reći, no iskreno se nadam kako će se pojaviti neka djevojka s kojom ću uploviti u bračnu luku i zasnovati obitelj. Bog je na mojoj strani i danas vjerujem kako ću usprkos svemu ovome što me pratilo ipak uspjeti u životu”.
