1. Čitanje sastava na poleđini tegle meda prvi je korak koji pomaže u odabiru kvalitetnog čistog meda koji u sebi ne sadrži aditive. Naime, proizvođači moraju naznačiti sastav meda i njegov postotak u količini.
2. Prirodni med nije ljepljiv, testiranje je moguće ako malo meda protrljate između prstiju, pravi med trebao bi se upiti u kožu. Ako masa trljanjem postaje ljepljiva, znači kako takav med sadrži šećer ili umjetne zaslađivače.
“Čisti prirodni med nije ljepljiv, kristalizira se nakon stajanja i kada ga namažemo na kruh površina ispod njega ostaje tvrda ”
3. Nekoliko žlica meda stavite u posudu i potom ga zagrijte na visokoj temperaturi u mikrovalnoj pećnici. Pravi će se med karamelizirati, dok će lažni postati pjenast i prepun mjehurića.
4. Nekoliko kapi meda na papirnatom ubrusu također otkriva čistoću sastava, naime ako med nakon nekog vremena ne probija papir, znači kako je čist. U protivnom, onaj koji sadrži vodu u svom sastavu probit će papir nakon samo nekoliko sekundi.
5. Trik kojim se pčele služe u obrani od nepoželjnih gostiju u svojoj košnici, kao što su mravi, siguran je test na ispravnost meda. Stoga jednostavno malo meda treba staviti u blizini mravi, ako je prirodan, mravi će ga zaobići.
6. Voda pomiješana s čistim medom najlakši je indikator sastava meda, naime čisti će se med u vodi zgrudati i pasti na dno čaše, dok će se lažni početi otapati.7. Bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika uzrokuje čisti prirodni med.
8. Med namažite na kruh, ispod čistog kruh će postati tvrd, dok će umjetni med navlažiti površinu, naravno zbog količine vode u svom sastavu.
9. Pomiješajte malo meda sa žumanjkom. Ako je med čist, kada istučete žumanjak, izgledat će kao da je kuhan.
10. Čisti med s vremenom se kristalizira, umjetni nakon podužeg pohranjivanja zadržava tekući sastav poput sirupa, javlja zadovoljna.hr
