Home Zanimljivosti Što kada dijete odbija spavati samo u svom krevetiću

Što kada dijete odbija spavati samo u svom krevetiću

SHARE

Ovo je univerzalni problem djece koji su kao bebe navikli spavati uz mamu (i tatu)

MNOGI roditelji muku muče s univerzalnim problemom dječjeg odbijanja spavanja solo u svom krevetiću. Ako je i vaše dijete takvo, bez brige, nije jedino. I jutros su se mnoga djeca probudila uz svoje mame i tate, u njihovu krevetu, dok je dječji krevetić i opet noćas zjapio prazan. Kao što smo rekli – univerzalna priča.

No ako ste kao roditelj već lagano na rubu zbog toga, evo što možete učiniti da taj problem jednom zauvijek riješite:

1. Zapamtite da za razbijanje navike i uvođenje nove “metode” treba minimalno tri dana za redom, pa tako nemojte odustajati ako nakon prve noće vaše dijete uporno odbija ostati samo u krevetiću.

Izdržite minimalno tri dana ustrajući.

2. Podredite večer uspavljivanju. Pričajte puno prije spavanja vašem djetetu koliko je već veliko i spremno za krevet, učinite rutinu uspavljivanja zabavnom i naravno, pričajte im priče. I to sporo, s tihim glasom, po mogućnosti u već prilično zatamnjenoj sobi (ne morate nužno čitati, pričajte priču “iz glave” uz češkanje i maženje, da dijete do kraja priče već polako počinje drijemati.

3. Držite se sličnog rasporeda i stavite ih na spavanje u isto vrijeme – uz puno priče ohrabrenja prije nego što zaista krenete u krevet.

4. Ostanite uz njih u krevetu sve kraće i kraće, da postanu svjesniji kako ste vi tu, ali da će ono ipak ostati spavati samo.

5. Prvih nekoliko dana očekujte da će negodovati i zato strpljivo ostanite, ali ustrajte na odlasku govoreći djetetu da ćete biti jako blizu, nekoliko koraka od sobe.

6. Ako i nakon 3-4 dana vaše dijete jednostavno ne uspijeva zaspati nakon što vi odete, ili tijekom priče i maženja, ako puno plače i jednostavno ne želi zaspati, vidite jeste li “pogodili” pravo vrijeme, jer većina djece često ne može zaspati ako su preumorna. Iako vam se možda čini da se vašem djetetu ne spava, probajte (u ovakvom slučaju) pomaknuti vrijeme polaska na spavanje malo ranije. Ne kasnije!

7. Nakon dojenačke faze u kojoj su plišane igračke “zabranjene” na uzglavlju, sada je pravo vrijeme da uvedete rutinu “čuvara snova”. Neka dijete donese u krevet koga želi da ga/ju čuva po noći.

8. Ustrajte. Nijedno dijete, odnosno rijetka su djeca koja će samo tako odreći mame i tate iz kreveta, ako su kao bebe navikle spavati s njima, pa zato ustrajte na novoj rutini, sada kada je dijete već dovoljno “veliko”. I zato igrajte na kartu njihove “veličine” – hvalite ih preko dana kako bi uvečer, nakon nekoliko dana, već s radošću krenuli odraditi svoj “veliki” zadatak – ostati sam u krevetiću.

9. I naravno, nemojte im zamračiti sobu do kraja, neka imaju neki izvor svjetlosti i neka osluškuju zvukove, ako još nisu zaspali – ta im sigurnost jako treba da znaju da unatoč tomu što su sami u krevetu nisu zaista sami.

10. Ako vaše dijete i dalje ima “samo” kinderbet, razmislite o tome je li pravo vrijeme za pravi krevet, ili im barem maknite jednu stranicu ograde da se osjećaju slobodnije, da nisu zatvoreni i da nisu više tako “mali”.