Dok se umirovljenici bore da im mirovine barem u 2018. skoče koju markicu, njihova djeca ili unučad možda nikada neće ostvariti pravo ni na minimalnu mirovinu.
Mnogi žitelji naše zemlje dočekali su četrdesete na službama za zapošljavanje, dok drugi godinama rade kod privatnika i porezi i doprinosi im se uplaćuju sa velikim zakašnjenjem ili nikako.
Da je tome tako govore i statistički podatci. Primjerice, prema biltenu Službe za zapošljavanje HNŽ-a od rujna, čak 8613 osoba, od čega polovina žena posao čeka preko 9 godina.
Dakle, duboko su zagazili u godine u kojima su njihovi roditelji već imali toliko godina radnog staža. 2247 je onih koji posao čekaju od 7-9 godina, a 3010 onih koji posao čekaju od 5-7 godina i td.
Za mnoge od njih 20 godina radnog staža do 65 godine čini se nedostižnim ciljem.
Dakle, današnjim generacijama mirovina i od 326 maraka biti će samo san. Problem je to o kojem se malo govori, a još manje piše, a najsnažnije progovara „tabanima“.
U međuvremenu, oni koji iz njima poznatih razloga ne odlaze iz BiH, s diplomama ekonomskih i pravnih fakulteta prodaju odjeću i obuću u trgovačkim lancima, radeći za petstotinjak maraka. Privatnici imaju na raspolaganju prekvalificirane radnike koji pritisnuti golom egzistencijom nemaju ne mogu sebi dopustiti luksuz čekanja posla u struci, te njima raspolažu kako žele.
Nezdravo, zapravo karcinomom zahvaćeno tržište rada u Bosni i Hercegovini nitko ne liječi. Godinama se proizvodi višak kadra u pojedinim segmentima, dok u drugima imamo kroničan manjak.
Kada se ozbiljnije pristupi tim temama dolazi se do zaključka da je važnija sudbina prosvjetnih djelatnika, nego čitave generacije njihovih studenata ili đaka. Potpuno izokrenuta logika u kojoj su učenici radi nastavnika, kao i narod radi političara.
Upitajmo se još na kraju tko će za dvadesetak godina imati normalne mirovine.
To su svakako oni koji su odmah po završetku školovanja dobili posao u struci. Zna se tko su takvi i kako se u Bosni i Hercegovini dobiva dobar i siguran posao.
Osim zlatne mladeži, normalna primanja će imati i oni koji su otišli u inozemstvo, a po odlasku u mirovinu se planiraju vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
Ostali će biti socijalni slučajevi zahvaljući nakaradnoj državi u kojoj nisu uspjeli ostvariti uvjete za mirovinu premda su radili i više od onih koji će se sretno umiroviti.
Izgubljene i obeskriljene generacije danak rođenja u Bosni i Hercegovini plaćati će do svoje smrti. Što bi rekli naši stari “uprti pa do smrti”.
(Kristina Spajić Perić/Republikainfo.com)
