Home Društvo DOKTORI ODUSTALI OD ŽIVOTA U DIJASPORI, VRATILI SE U RH ‘Prije tri...

DOKTORI ODUSTALI OD ŽIVOTA U DIJASPORI, VRATILI SE U RH ‘Prije tri godine kasnila mi je plaća, a pritiskao me kredit u švicarcu, otišao sam u Chester’

SHARE

Tmuran zimski dan. Vani polusnijeg. Nasuprot mene čovjek za čiji se pogled nikako ne može reći da je sretan jer uskoro kreće avionom za Chester. Dapače, govori tiho i pokušava opravdati svoj odlazak put Velike Britanije.

Kasni plaća, bolnice imaju zabranu zapošljavanja, uteg “švicarca” opasno pritišće… Samo tri godine poslije potpuno drukčije lice dr. Ante Marušića, danas radiologa u Klinici za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Zagreb. Osmijeh ne skida, optimizma ne nedostaje. Ostavio je Chester bez loših uspomena, “oboružan” novim iskustvom i riješenim “švicarcima”. Naime, igrom slučaja, radiolog dr. Marušić prije tri i pol godine bio mi je sugovornik na temu odlaska liječnika iz Hrvatske, a ovih dana ponovno, ali kao povratnik u hrvatski zdravstveni sustav.

Zagreb, 191017.
Kispaticeva ulica.
Lijecnici koji su radili izvan Republike Hrvatske, ali su se nakon nekog vremena vratili.
Na fotografiji: dr. Ante Marusic.
Foto: Darko Tomas / CROPIX

Darko Tomas / CROPIX
Na fotografiji: dr. Ante Marušić.

 

Jednosmjerna karta

I neurologinja dr. Mirea Hančević također se prije samo mjesec dana vratila iz britanske “pečalbe”, gdje je prvo radila u bolnici Winchesteru, a potom u Bristolu. Njezin motiv za odlazak bila je više znatiželja nego “sila”. Kaže da nije bila nezadovoljna svojim poslom u dubrovačkoj bolnici nego je željela “vidjeti kako je to vani”. Posegnula je za brojem jednog “agenta za doktore” i uputila se u Veliku Britaniju. Trajalo je to godinu i pol. No, kad joj se pružila prilika da se na Klinici za neurologiju KBC-a Zagreb “mogu baviti onim što sam uvijek željela, a to su neuromišićne bolesti”, nije dvojila. Kupila je jednosmjernu kartu za Zagreb. “Doma je doma”, kaže ta mlada Dubrovkinja i ne krije zadovoljstvo povratkom.

Zagreb, 191017.
Kispaticeva ulica.
Lijecnici koji su radili izvan Republike Hrvatske, ali su se nakon nekog vremena vratili.
Na fotografiji: dr. Mirea Hancevic.
Foto: Darko Tomas / CROPIX

Darko Tomas / CROPIX

Na fotografiji: dr. Mirea Hančević.

 

“Vratio sam se tamo odakle sam krenuo – u bolnicu na Jordanovcu svojoj prvoj ljubavi, torakalnoj radiologiji. U ove tri i pol godine u Velikoj Britaniji nisam riješio samo taj materijalni dio koji me prisilio da krenem u gastarbajterske vode već sam uvjeren da mi je taj ‘izlet’ omogućio da profesionalno napredujem. Uvjeren sam da će mi koristiti ta iskustva iz britanske bolnice u Hrvatskoj, ali prije svega pomoglo mi je da steknem dodatnu sigurnost”, kaže dr. Marušić.

Dodaje da obitelj nije otišla s njim nego su supruga i djeca ostali u Zagrebu, što mu je bio dodatni motiv za povratak.

“Znao sam da krenu li djeca u britanske škole, teško će biti povratka. Nisam htio da mi djeca budu Englezi. Odradio sam što sam i koliko sam htio i vratio se u Zagreb. No, činjenica je da se takvim odlascima stječe sigurnost. Shvatiš da si profesionalno u rangu s tim kolegama, da znaš raditi. Osim toga, naučiš neke nove stvari, vidiš nove sustave, pa i neku drugu kulturu koje dio onda poneseš sa sobom”, kaže dr. Marušić.

Razmjena iskustva

Uvjeren je da bi bilo dobro da postoje neke razmjene kadrova s bolnicama u, primjerice, Velikoj Britaniji ili Irskoj za naše mlade liječnike na pokoji mjesec ili godinu, ako ni zbog čega drugog, onda zbog razmjene iskustva.

I dr. Hančević kaže da su ti odlasci liječnika negdje izvan Hrvatske dobra odluka. “Nešto dobiješ, nešto izgubiš, ali ipak mislim da je bilo puno dobroga u ovom mom jednoipolgodišnjem ‘izletu’ u Veliku Britaniju”, kaže dr. Hančević. Naglašava da je prvo radila u manjoj bolnici, zapravo općoj, a potom u Bristolu, u velikoj poput nekog našeg KBC-a, no naglašava da je u obje naučila važnost multidisciplinarnog načina rada.

Pacijent u centru

“Radila sam na odjelu za cerebrovaskularne bolesti, a baš je za te pacijente vrlo važan multidisciplinarni pristup liječenju. Na jutarnjem sastanku bilo nas je i po dvadesetak, od liječnika, sestara, fizioterapeuta, logopeda, radnih terapeuta, psihologa do socijalnih radnika. Cilj je da se pacijent što brže otpusti iz bolnice, osobito oni mobilni koji mogu obavljati pretrage ambulantno, ali to ne znači da će zato biti na začelju liste čekanja nego, dapače, imat će prioritet”, objašnjava dr. Hančević.

Za dr. Marušića bila je iznenađenje već na prvu loptu činjenica da se na svakom koraku naglašava povjerenje i poštovanje kolega. No, zanimljiva je, kaže, prva “instrukcija” koju dobije novoprimljeni liječnik. Od protupožarne zaštite do kulture rada!

“Primjerice, ako nekoga sretnete na hodniku kako se ogledava, morate ga pitati što treba bez obzira na to o kome je riječ – pacijentu ili kolegi. Ako ne znaš kamo ga usmjeriti, treba ga odvesti do ‘šaltera’, gdje će dobiti informaciju. Pacijent je u središtu svega i tu nema nikakve rasprave”, objašnjava dr. Marušić.

Da je komunikacija vrlo važna i za ishod liječenja i za funkcioniranje bolnice, potvrđuju i dr. Marušić i dr. Hančević.

“Na jutarnjim se sastancima vrlo iscrpno referira što se događalo tijekom dežurstva, što će se raditi toga dana, a onda kreću vizite, ambulante… Svako se prima svoga posla i sve ‘štima’”, kaže dr. Hančević.

Ovo dvoje mladih liječnika, i Mirea i Ante, koji su britanske bolnice ipak zamijenili zagrebačkim Rebrom, dokaz su da ni gastarbajteri nisu ono što su nekad bili. Doći u Frankfurt ili München i ostati “zauvijek” više nije opcija. Danas u Velikoj Britaniji, sutra u Njemačkoj i onda natrag za Hrvatsku sve je češći put mladih koji imaju izbora i možda baš zato koriste mogućnost – otići, vidjeti i vratiti se.