Proračunato, znajući da će 18. 11. pažnja cijele Hrvatske biti u Vukovaru, krajiški Srbi koji i danas nariču za svojom Krajinom osvojili su najbogatije selo čitavih Ravnih Kotara – Škabrnju, nastanjenu sa 97,6% Hrvata.
U tom su selu pobili 58 civila.
Ubrojimo li tu još 26 zarobljenih (!) branitelja, brojka masakriranih Hrvata Škabrnje raste na čak 84.
Za ovaj masakr nitko nije odgovarao, a ovo su mučni detalji:
Škabrnja je napadnuta istog dana, 18. 11. 1991., kada su u srpski četnici i JNA ulazili u Vukovar.
Napad na selo je započeo žestokom topničkom paljbom u 7:30.
Čim su postali svjesni napada, škabrnjske žene, djeca i starci su se sklonili u podrume.
Dok je trajao topnički napad, prema Škabrnji su krenuli srpski tenkovi i 30 oklopnih vozila i to iz dva pravca: Biljana i Zemunika Gornjeg.
Po prestanku topničkog napada, postrojbe JNA i srpske paravojne postrojbe su ušle u selo. Prvotno su krenuli sa uništavanjem kuća i paljenjem katoličke crkve Sv. Luke.
Nakon toga je krenuo napad na civile. Unatoč činjenici što žene, djeca i starci nisu pružali nikakav otpor agresorima pri izlasku iz svojih skloništa, to nije imalo nikakva učinka na namjere srpskih zločinaca.
Već prvog dana Srbi su ubili 43 hrvatska civila.
NAČIN NA KOJI SRBI KOLJU:
Načini na koje su srpski ratni zločinci ubili škabrnjske Hrvate su bili okrutni, sadistički. Srpski napadači su ubijali Hrvate na slijedeće načine:
– neke su civile pregazili tenkom
– hitcima iz vatrenog oružja iz neposredne blizine
– udarcima po glavi hladnim oružjem i tupim predmetima
– mučenjem do smrti, a tijela su potom izmasakrirali
Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili.
Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran.
Od posljedica kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.
Osobito je stradala obitelj Šegarić; na najokrutniji način su smaknuti baka, otac, tri sina te još nekoliko članova obitelji.
Sve obiteljske kuće su uništene i spaljene
Srbi su u navedenoj crkvi Sv. Luke (do temelja spaljena) odsjekli sjekirom glavu kipu Gospe – zvuči čudno da se pravoslavci tako ponašaju, zar ne? Krajišnicima nikada ni Srbija niti pravoslavlje nisu bili u srcu, oni su od dolaska s Turcima Osmanlijama bili brđani bez vjere i zakona, turske akindžije i austrijski graničari.
