Home Društvo Praljak je kazao kako odbacuje presudu te je popio nešto iz male...

Praljak je kazao kako odbacuje presudu te je popio nešto iz male epruvete!?

SHARE

11:35 Praljak je kazao kako odbacuje presudu te je popio nešto iz male epruvete.

11.35 Odbijeno je ponovljeno suđenje. Praljku je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

11:31 Presuda Praljku:  Odbijena je žalba u svim aspektima osim za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu.

11:28 – Žalba Brune Stojića djelomično se odbija. Žalbeno vijeće potvrdilo je kaznu od 20 godina zatvora za Stojića.

11:22 –  Žalbeno vijeće potvrdilo je osudu Jadranka Prlića na 25 godina zatvora zbog počinjenja ratnih zločina protiv čovječnosti, ubojstava, progona i kršenja Ženevske konvencije kao dio UZP-a.

11:14 – Slijedi iznošenje presuda, na koje su se žalili svi osim Praljka.

11:05 –  Pušić nije dokazao grešku kod zaključka Raspravnog vijeća i Žalbeno vijeće je zaključilo da je on značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Odbačene su i Ćorićeve žalbe.

Vijeće je odbilo zahtjev da se ponovi postupak optuženicima po trećoj kategoriji zločina iz UZP-a.

11:00 – Žalbeno vijeće usvojilo je dio žalbe koji se odnosi na zaključak da je optuženi Stojić saznao i prihvatio da su civili koji su prebačeni iz Prozora zatočeni u zatvoru u Ljubuškom u srpnju 1993. godine. No, sud ne smatra da to utječe na njegovu sveobuhvatnu odgovornost unutar udruženog zločinačkog poduhvata.

Usvojeni su i dijelovi žalbe Berislava Pušića, ali je također potvrđeno da to ne utječe na njegovu ulogu u UZP-u.

Također, u odnosu na žalbe Petkovića i Ćorića žalbama, Agius je rekao da prvostupanjsko vijeće nije napravilo greške na činjeničnoj osnovi koji bi utjecali na osuđujuću presudu.

10:50 – Žalebno vijeće odbacilo je prigovore Prlića, Praljka i Pušića odnosu na postojanje UZP-a s ciljem ostvarivanja Herceg Bosne kroz etničko čišćenje muslimanske populacije.

Svih šest žalitelja osporavali su da su zajednički zločinački cilj dijelili svi, a da je cilj bio dominacija Hrvata kroz etničko čišćenje Bošnjaka.

Obrane tvrde da su počinjene greške u definiciji zajedničkog zločinačkog cilja i da je stav Sudskog vijeća u pogledu obujma i širenja cilja i fazama realizacije pogrešan.

No, nijedan žalitelj nije pokazao grešku u zaključcima Vijeća u prvostupanjskoj presudi, rekao je Agius.

Žalbeno vijeće zaključilo je da Praljak nije odgovoran za zločine počinjene nakon 9. studenog 1993. godine. Također je zaključilo da nije dokazano da je Praljak odgovoran za zločine počinjene u Stupnom Dolu 23. 11. 1993., ali dodalo da Praljak nije dokazao da nije odgovoran za planiranje i provođenje zločina u Varošu.

10:45 – Žalebno vijeće poništilo je zaključak da su napadi na Gornji Vakuf bili neselektivni. Žalbeno vijeće poništilo je i zaključke da je HVO diskriminatorno napao četiri sela spomenuta u optužnici.

Žalbeno vijeće smatra da je UZP postojao tek od lipnja 1993. godine, a ne siječnja 1991. godine, uslijed čega su optuženi oslobođeni po osnovi ubojstva dva civila iz travnja 1993.

10:42 – Sudsko vijeće je zaključilo da je HVO gađao i uništio 10 džamija u istočnom Mostaru kao i imanja Muslimana u Prozoru. No, to ne predstavlja ozbiljno kršenje Ženevske konvencije. Žalbeno vijeće odobrava žalbenu osnovu tužiteljstva u ovom pogledu, ali nije donijelo osuđujuće presude na žalbi.

Stari most je bio vojni cilj, a njegovo razranje vojni dobitak

10:33 – Agius je pročitao i odbacio dijelove žalbe obrane generala Praljka.

Sudsko vijeće je u prvom stupnju zaključilo da je tenk HVO-a jedan cijeli dan gađao Stari most u Mostaru, za koji je rečeno da je bio od ključnog značaja za vojne kativnosti te da je bio vojni cilj.

Razaranje Starog mosta rezultiralo je totalnom izolacijom nekih dijelova stanovništva, kao i pishološki efekt na muslimansko stanovništvo te da je imalo nesrazmjerni efekt. HVO je bio odgovoran za rušenje Starog mosta, zaključeno je u prvom postupku.

Stojić, Praljak i Petković žalili su se na zaključke sudskog vijeća u prvom stupnju.

Žalbeno vijeće smatra da pošto je Stari most bio vojni cilj, onda je njegovo razranje ostvarivalo sigurni vojni dobitak te se ne može smatrati da je njegovim uništenjem došlo do bezobzirnog razaranja.

Žalebno vijeće zaključuje da snage HVO-a nisu imale konkretnu namjeru da diskriminiraju ili vrše teror kada su uništile Stari most. Žalebno vijeće stoga je preinačilo je dijelove presude u vezi sa Starim mostom.

10:25 – Petković tvrdi da je zatočene bilo nužno zatvarati iz razloga sigurnosti, Žalidbeno vijeće je mišljenja da je trebalo raditi individualnu provjeru za svakog civila. Raspravno vijeće stava je da hapšenja nisu bila opravdana, te da su Petkovića naređenja neopravdana. Petković nije dokazao da je Raspravno vijeće o tom pitanju pogriješilo.

“Moglo se zaključiti da HVO nije proveo individualne procjene nad muslimanima sposobnim za vojsku u razumnom roku kojeg propisuje zakon. Ti su muškarca bili nasilno uhićivani zajedno s muslimanskim ženama i djecom. Raspravno vijeće zaključilo je da uhićivanja nisu bila opravdana. Petković nije pokazalo da je raspravno vijeće pogriješilo”, kazao je Aigus.

10:24 – Ukinuta je presuda žaliteljima koje se odnosi na razaranje velikih razmjera.

10:17 – Žalbeno vijeće zaključilo je da je optužnica bila manjkava te usvojilo dijelove žalbi odvjetnika Valentina Čorića po osnovi UZP-a, rekao je Agius.

Žalbeno vijeće ukida zaključak raspravnog vijeća da je međunarodni oružani sukob Armije BiH i HVO-a postojao samo tamo gdje su se vodile borbe.

Vijeće smatra da se međunarodni oružani sukob proteže i dalje od tih prostora te se proteže do kraja oružanih sukoba u BiH dok god postoji neksus s oružanim sukobom.

10:14 – “Prlić tvrdi da mu je sustavno uskraćivano vrijeme da ispituje svjedoke. Stojić tvrdi da se vijeće pogrešno oslonilo na navode koji se odnose na Tuđmana. Vijeće odbija obje tvrdnje”, kazao je  predsjedavajući sudac Carmel Agius.

10:05 – Predsjedavajući sudac rekao je da je ovo bio dugi i kompliciran slučaj. Napomenuo je da sažetak presude ne čini dio same presude.

– Događaji o kojima ćemo pričati dogodili su se u osam općina na području BiH, u jednom trenutku i takozvane Republike Herceg Bosne, između 1992. i 1994. godine.

Vijeće je u prvom stupnju utvrdilo da je od siječnja 1993. godine postojao udruženi zločinački pothvat (UZP) čiji je cilj bila dominacija etničkih Hrvata na području Republike Herceg-Bosne i kasnije pridruživanje Republici Hrvatskoj.

Tijekom UZP-a došlo je do ratnih zločina ubojstva, mučenja zarobljenika, korištenje zarobljenika kao živog štita i etničkog čišćenja. Vijeće je utvrdilo da su tisuće ljudi bili žrtve ovih zločina koje je počinio HVO.

Vijeće je također utvrdilo da je svih šest optuženika bilo dio UZP-a.

Na samom početku izricanja presude prava da prisustvuje izricanju presude odrekao se Berislav Pušić.

BiH: Posebni programi uoči izricanja presude šestorici Hrvata

Većina vodećih televizijskih i radijskih postaja u Bosni i Hercegovini u srijedu je upriličila posebne programe posvećene izricanju pravomoćne presude šestorici Hrvata iz te zemlje optuženima za ratne zločine a jedino za medije u Republici Srpskoj taj događaj nije bio povod za uvođenje posebnih programskih sadržaja.

Javni servisi Radiotelevizije BiH (BHRT) te Radiotelevizije Federacije BiH (RTVFBiH) već su od ranih jutarnjih sati imali otvorene programe s gostima u studijima i javljanjima repotrera iz različitih dijelova BiH te iz Den Haaga ali i iz Zagreba.

Na isti su način reagirale i brojne komercijalne radijske i televizijske postaje kao i internetski portali.

Iako bez posebnog programa, Radiotelevizija RS (RTRS) ipak presudu u predmetu “Prlić i ostali” tretira kao najvažniju vijest dana, ističući kako je za sve ključno pitanje sudbina dijela optužnice koja se odnosi na udruženi zločinački pothvat.

“Konačna kazna za zločine Herceg-Bosne”, veliki je naslov na prvoj stranici kojom je najtiražniji list u BiH  “Dnevni avaz” u srijedu najavio izricanje presude Haaškog suda.

“Oslobođenje” pak pod naslovom “Tuđman sam sa sobom: stenogrami o podjeli BiH” čitateljima nudi sadržaj nekih od razgovora što ih je pokojni hrvatski predsjednik vodio sa svojim bliskim suradnicima u razdoblju od 1991. do 1993. godine i koji sadrže svjedočanstva o odnosu tadašnje hrvatske politike prema BiH i posebice prema konceptu Herceg-Bosne.