Slobodan Praljak, rođen 1945. u Čapljini, prije rata završio je tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključuje se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
Praljak je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetufilozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film. Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu te na višoj školi predavao “Osnove elektrotehnike, “Teorijsku elektrotehniku i “Teoriju automatske regulacije”. Od 1973. postao je “slobodni umjetnik” te nastavio živjeti od honorara i režirati u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.
Praljak navodi i da je u užoj grupi ljudi sudjelovao u osnivanju HDZ-a. U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a i postaje pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost.
Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina Čapljina Mostar Jablanica Konjic. Praljak je naveo i da je 27. 10. 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da 1. lipnja 1993. traži razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH. Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a. U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vraća se u HV, gdje je poslije obavljao razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.
Kao dragovoljac sudjelovao je u “Oluji” na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni. Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995., a poslije umirovljenja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici Chromos boje i lakovi te surađivao s tvrtkom Sigma iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove).
Praljak je prvostupanjskom presudom Haškog suda osuđen na 20 godina zatvora, a teretilo ga se za zločine počinjene 1993. u BiH. Suđenje je počelo 2006., nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu. Prvostupanjska presuda donesena je 2013., a Žalbeno vijeće ICTY-ja u srijedu je u Haagu potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.
Nakon toga on im je rekao “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” te popio sadržaj iz bočice od kojega je poslije u bolnici preminuo.
