Presuda hercegovačkoj “šestorci” i tragičan životni kraj, samoubojstvo časnog čovjeka generala Slobodana Praljka u sudnici, koje je vidio cijeli svijet, i tri dana poslije tema su svih razgovora i komentara žitelja hrvatske nacionalnosti u Lašvanskoj dolini.
Životna tragedija
– Ma je li sve ovo moguće – pitaju se u nevjerici jer upravo su Hrvati Lašvanske doline i najveće žrtve protekloga rata, žrtve, prije svega, muslimanske vojske koja je “harala” gdje je stigla i gdje god je mogla. A za stotine mrtvih i ubijenih, nestalih, za pljačke, paleži, progone… još nitko nije odgovarao. A nabrajiti sve te zločine, na njih podsjećati, nemoguće je, jednostavno novinski prostor to ne omogućuje. Stoga, a u povodu haaških događanja, priču ćemo svesti na tragediju hrvatske heroine, sedamdesetosmogodišnje Sarafine Lauš, koja je u samo tri dana, 8., 9. i 10. lipnja 1993. godine, uz sva materijalna dobra, izgubila tri sina i supruga.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH…
