Home Društvo Jedan od najboljih i najpopularnijih hrvatskih glumaca Hercegovac Goran Bogdan u kontroverznoj...

Jedan od najboljih i najpopularnijih hrvatskih glumaca Hercegovac Goran Bogdan u kontroverznoj ulozi svećenika

SHARE

Težina uloge svećenika u ljubavnom trokutu između dva krizmanika najavljena je odmah u uvodu filma “Agape” Branka Schmidta. U prvim kadrovima Goran Bogdan se sprema dizati utege u teretani, a kao da se priprema ponijeti breme filma na leđima.

Prvo pitanje za Bogdana se nameće samo od sebe – kako mu je bilo iznijeti jednu ovako tešku, osjetljivu ulogu.

– A, kao i svaku drugu… Uvijek kažem da je najteža, najdraža ona koju upravo radim, i stvarno tako mislim. Teško je bilo to što smo dugo radili, redatelj i ja – gotovo godinu dana rada na scenariju, zajedničkih promišljanja, nijansiranja – ali, ta uvjetno rečeno težina je ujedno ono što je najslađe. S te strane ovo mi je jedna od dražih uloga. Posvećenost koja je uložena od autorskog tima tjerala me da i ja sa svoje strane ulažem isto. Mislim, svejedno bih uradio isto, ali ovako je bio veći dio moje odgovornosti. Sama tema je zahtijevala veliku dozu filigranstva… Dojam, ili moj strah – ne znam je li opravdan – jest da velike teme u javnosti izazivaju veću površnost, lakoću osuđivanja i generalizacije. Nastojao sam to preduhitriti i već u samom iskazu filma odgovoriti na njih – odgovara Bogdan.

Ne želi pripadati

Osjećate li bilo kakav teret filma i sad kad je krenuo u kina?

– Razumijem pitanje, ali neću, ne želim, odbijam… Treba o svemu razglabati, sve propitivati, odbijam imati te osjećaje. Bilo kakav teret, pitali ste… Zašto? Zato što smo mi katolička zemlja? Ma, jesam ja kriv što se takve stvari događaju? Ako se događaju, a događaju se, što ćemo ih gurati pod tepih? S druge strane, osobno me živcira ta nova demonizacija Crkve, nekako pomodna. Zapravo, ne zato što je usmjerena prema Crkvi, nego općenito ta neka monopolizacija i generalizacija stavova. Desna strana uzima monopol na domoljublje i religiju, a lijeva kao na intelekt. Neću da pripadam, sve sam i ništa sam. Da skratim – ne osjećam teret.

Vi ste vjernik i katolik. Je li došlo do preklapanja između privatnih stavova i filma te kako ste to riješili? 

– Film je nekako iznad mene. Ne vidim zašto bi moji stavovi kočili moje razmišljanje, ništa nije u kamenu uklesano, tjeram se da mi se stavovi mijenjaju, da propitujem već propitano. Do preklapanja mi stalno dolazi, ali to baš i tražim, tako mi je zanimljivije. Kao “straight” osoba, da li bih ja trebao odbijati “gay” uloge?

To se nekako stalno vrti u diskursu oko mene, a mimo mene. Imam dojam da je kod nas prisutan neki strah od zaraze “drukčijosti”. Isključivost čvrstih, tradicionalnih stavova uvećava te drukčije stavove protiv kojih se bore, baca još veći “spotlight” na njih nego što ga oni po prirodi stvari imaju. Podvlačim “po prirodi stvari” – ja smatram da je to priroda stvari. Demoniziranjem tih svojih “neprijatelja” oni ih uzdižu i najviše se bave njima. Tako da, od boraca protiv, postaju najveći zagovornici istih. Borili smo se za demokraciju čiji su sveti temelji sloboda, sloboda govora, sloboda mišljenja. I, brate, dosadno je više tupiti po tome. Skinite nam se… ma, zakomplicirao ja!

Dakle, film i umjetnost su važniji od vas?

– Ne znam, jesu, nisu… Ma, jesu. Nisam razmišljao o tome na razini pamfleta. Nije to moja ideologija i moja religija. Ja to volim i meni se čini da je tako ispravno. Ne moram biti u pravu. Sad je tako.

Koliko ste uspjeli ući u lik, otkriti što se odvija u njegovoj glavi? 

– To je pitanje jesam li se bavio uzrokom ili posljedicom. Ja sam se bavio uzrokom. On za mene nije pedofil. Ne želim cinkati radnju filma, ali vidjet ćete kad pogledate. U redu, to je tako u jednu ruku, pogotovo u današnjim brzim vremenima – brzina življenja traži brzinu djelovanja, a time i mišljenja. Naravno da ćemo osuditi, ali u idealnim laboratorijskim uvjetima trebali bismo se upitati zašto, kako, čega, koliko… što više pitanja. Ušao sam u glavu tog lika s pitanjem biramo li mi svoju ljubav i zaljubljenost. U njegovo nepripadanje utabanim stazama, njegovu borbu sa samim sobom. Tako nekako.

Kao Bridget Jones

Biste li rekli da je on negativac? 

– Nitko mi nije ni negativac ni pozitivac… Pričali smo redatelj Schmidt i ja da ne želimo popovati, da ne vjerujemo u umjetnost koja to radi. Oholo bi to bilo. Mi postavljamo ta ista pitanja, ja ih sebi postavljam. Nisam došao do odgovora…

No, vjerojatno biste mogli reći da je društvo oko njega negativno? 

– Evo, naša radnja je smještena u crkvu. Nije ni društvo negativno, društvo osuđuje. Masa lako osuđuje. Ništa što je lako nije dobro. Da ne bih krivo citirao… ali, Isus je govorio o toj istoj osudi, “tko je bez grijeha…”. Da se razumijemo, ja osuđujem pedofiliju, kao najgnusniji oblik nasilja nad najnezaštićenijima… evo, skačem sam sebi u usta… osuđujem, naravno da osuđujem. Osuđujem pedofiliju, ali ovo nije film o pedofiliji.

Kako gledate na hrvatsko društvo danas i koliko se ono ogleda u filmu?

– Ma, sad… to je pitanje za jedan esej, a odmah mi izaziva dobru dozu apatije i male snage, da bih najradije prestao odgovarati dalje na bilo što. Ali, ja nastojim svoje misli usmjeriti k pozitivnome u ovom istom društvu. Vjerujem da smo “mi” dobri ljudi, da je ovo dobar narod. Često mi se dokaže suprotno, ali neću popustiti.

Kako vidite reakcije javnosti? Mnogi misle da je “Agape” jedno naime, upravo film o pedofiliji u Crkvi  vi pak tvrdite da on to nije… 

– Kako gledam? Pa, neka ih! Neka ljubi tko god koga hoće, neka misli tko god što hoće… moj stav je da “Agape” nije film o pedofiliji.

Filmu se događa upravo ono o čemu on govori – etiketira ga se i osuđuje. 

– Neka!

Trenirate li i vi onako kao vaš lik koji ide u teretanu i bazen ili je to bilo samo za potrebe filma? Djelujete snažniji nego prije koju godinu…

– Hahaha, upravo ste mi rekli da sam se udebljao, hvala vam, imam i ja osjećaje, imam i ja roditelje… hahahaha… E, pa jesam. Za američku seriju “Fargo” sam se htio udebljati i sad muku mučim da se vratim. I nikako…

Koliko glumac mora biti u treningu da bi uopće izdržao ritam posla? Vaš je ritam, konkretno, prilično žustar. 

– Mora, ali daleko sam ja od discipline i stalno se nešto borim sam sa sobom. U dobrim danima uspijevam, a u lošima mi se ne da kao i Bridget Jones pred televizorom jedem sladoled i smoki i čajnu… sve odjednom… i onda onako zgrabim pune obje šake smokija i utrljam ih u oči i galamim na sebe: “Jedite gladne oči, jedite!” Šalim se…

Ponizne zvijezde

Kakve dojmove nosite sa seta “Farga”? Je li bilo treme prije snimanja s poznatim facama?

– Je, non stop. Ali, općeniti dojam je predivan.

Koliko se sa zvijezdama da sprijateljiti?

– Lakše nego kući, života mi. Bilo je super s te strane, druženje, zezanje…

Paralela između strane i hrvatske produkcije? Koliko kaskamo?

– Samo financijski. Zašto ponekad mi ne odemo tamo, to ne znam.

Je li vam snimanje “Farga” bilo transformativno iskustvo?

– Bogme me učinilo poniznijim nego prije jer mi se čini da su te kolege, kolike god zvijezde bile, baš to, još uvijek ponizne… I stavljaju se iza svog posla.

‘Senke nad Balkanom’
‘Senke nad Balkanom’

U seriji “Senke nad Balkanom” Dragana Bjelogrlića glumite Mustafu Golubića, pripadnika Crne ruke oko kojeg se lome mišljenja tko je on točno. Kakvo je vaše mišljenje? 

– On je meni lik kojeg ja glumim, isto kao svećenik Miran u “Agapeu”, nisam povjesničar i nedovoljno sam izučio materiju. Radim na tome da budem pripremljeniji za drugu sezonu. Ali, evo primjera: Bruno Ganz glumi Hitlera u filmu “Konačni pad”, pritom je genijalan. Je li Bruno Ganz voli Hitlera i mora li ga voljeti?

Piše Marko Njegić/slobodnadalmacija.hr