Home Politika Nema većeg jada od Hordi zla i Sarajeva grada

Nema većeg jada od Hordi zla i Sarajeva grada

SHARE

Ponovno političke poruke na sportskim borilištima u BiH! Ovaj put usred Viteza, istog onog Viteza gdje su muslimani i mudžahedini počinili najstrašnije zločine nad Hrvatima Bosne i Hercegovine!

Sve se odigralo na utakmici 18. kola Premijerlige BiH u kojoj su snage odmjerili Vitez i Sarajevo, a u središtu pozornosti bile su famozne “Horde zla” sa transparentom na kojem je pisalo “Vrhunac agresorskog junaštva su silovanja i logori, neka svaki vaš heroj u paklu gori”!

Da, to je poruka “Djece cvijeća” koja su se i na ovaj način pozicionirali kao navijači “muslimanskog” FK Sarajevo, iako dobro znamo da u tom istom Sarajevu zadnjih sezona, baš kao i u gradskom im suparniku Željezničaru, većinski dio igračkog kadra sačinjavaju igrači srpske nacionalnosti.

U ovom slučaju ne žalosti samo to što je na sportskom borilištu viđena politička poruka koja svakako vrijeđa onog drugog (očigledno i drugačijeg), jer puno je žalosnije što se to dogodilo u Vitezu, mjestu kod čijeg življa hrvatske nacionalnosti su još uvijek itekako vidljive rane iz proteklog rata, a koje su im upravo nanijeli muslimani i mudžahedini. Dakle, u ovom slučaju se radi o tome da agresor izigrava žrtvu i stoga bi NS BiH, ukoliko zbilja želi biti profesionalan u svome radu, trebao donijeti sljedećih dana najrigorozniju sankciju prema jednom klubu zbog divljaštva njegovih navijača.

Zanimljivo, muslimanski mediji iz glavnoga grada o ovome danas ne pišu. Izbjegavaju oni pisati i o zločinima koje su muslimani i mudžahedini počinili na širem području Viteza, kao i kompletne Srednje Bosne nad svojim sumještanima Hrvatima. Stoga ćemo ih i ovom prilikom podsjetiti na neke od tih zločina:

19. siječnja 1993. – Gusti Grab (općina Busovača): pripadnici ABiH masakrirali 5 staraca u dobi između 70 i 80 godina.

26. siječnja 1993. – Dusina (Lašvanska dolina): otet je zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratitelja je ubijeno. Nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) je etnički očišćeno, prognano je više od 3.000 ljudi, a dio civila je korišten kao živi vojni štit.

5. travnja 1993. – Sušanj (Zenica): ubijeno 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO-a.

8. travnja 1993. – Maljine (Travnik): na lokalitetu Bikose strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

18. travnja 1993. – Grm (Zenica): ubijeno 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.

24. travnja 1993. – Miletići (Travnik): ubijeno i izmasakrirano 5 civila.

8. lipnja 1993. – Čukle (Travnik): ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO.

8. lipnja 1993. – Krpeljici (Travnik): ubijeno 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu.

10. lipnja 1993. – Vitez: od granate ispaljene s položaja ABiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

13. lipnja 1993. – Kraljeva sutjeska (Kakanj): ubijena 4 civila i spaljene kuće.

13. lipnja 1993. – Drenovik (Kakanj): ubijeno 17 civila; žene, djeca i starci.

13. lipnja 1993. – Slapnica (Kakanj): ubijeno 9 civila.

16. lipnja 1993. – Busovačke Staje (Busovača): ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine).

16. kolovoza 1993. – Kiseljak (Žepče): prilikom upada u selo ubijeno je 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, međ kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. slavne brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.

5. rujna 1993. – Zabilje (Vitez): ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO-a)

30. listopada 1993. – Vareš: prilikom osvajanja Vareša u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ABiH. Istodobno je u selu Borovica zapaljeno do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpuno očišćena od Hrvata.

13. studenoga 1993. – Fojnica: Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović je nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316. brigada) ubili fra Nikicu Miličevića, župnika i gvardijana samostana te njegova zamjenika i samostanskog vikara fra Leona Matu Migića. Samostan se nalazi na prostoru koji kontrolira Armija BiH.

22. prosinca 1993. – Križančevo selo (Vitez): prilikom upada u selo ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni.

9. siječnja 1994. – Buhine Kuće (Vitez): prilikom upada u selo ubijeno je 26 osoba, civila i pripadnika HVO-a.

Nećemo spominjati zločine muslimana i mudžahedina iz tzv. Armije BiH koji su se događali južnije, primjerice u Uzdolu, Grabovici, Trusini, Mostaru, Bugojnu… Dovoljno je bilo pobrojati navedene zločine na prostoru Viteza i bliže okolice.

Zamislite da u Srebrenicu sutra dođu navijači nekog srpskog sportskog kolektiva i izvjese na utakmici sličan transparent ovom današnjem u Vitezu! Bolje i ne pomišljati kakva bi bila reakcija muslimanskih medija.

Što zaključiti nego da je jadan klub koji ima takve “navijače”.