Nakon tri dana u komi, probudila se u bolnici s nevjerojatno bistrim sjećanjima kojih se jednako dobro sjeća i danas, piše 24sata.hr- Odjednom sam se našla na rubu prekrasne, bujne, zelene šume s pogledom na pašnjak pun cvijeća i na planine u daljini prekrivne snijegom, sve ispod predivnog plavog neba – prisjeća je danas šezdesettrogodišnja Caroline.
– Boje su bile izvanredno jake i blistave, a ipak sve je bilo okupano u bijelom svjetlu, čak i nebo. Pored mene se pojavio stari čovjek, u bijeloj halji i s bijelom bradom. I on je bio okupan bijelim svjetlom. Rekao mi je da ne mogu ovdje ostati, da još nije došlo moje vrijeme – prepričava Caroline.
Alison Leigh Sugg imala je slično iskustvo.
Tijekom izuzetno teškog poroda s drugom kćeri, 1999. godine, došlo je do teškog krvarenja, zbog čega je Alison izgubila svijest. Srčani ritam je prvo usporio, a zatim u potpunosti nestao.
Dežurna doktorica nije mogla nastaviti s operacijom dok se u Alison ne upumpa dovoljno krvi, pa je odlučila kratko se pomoliti sa svojim timom:
– Molim Te, vodi nas u pravom smjeru kako bismo uspjeli ozdraviti Alisonino tijelo. Molim Te, pomozi njezinom duhu da ponovo pronađe svoje tijelo.
Iako je Alison bila u nesvijesti, osjetila je da njezina životna energija na dva mjesta napušta njezino tijelo: kroz usta i nos i kroz ročku između obrva.
Ova energija kao da se skupljala iznad nje, do trenutka dok nije osjetila da ona sama gleda odozgo na svoje tijelo istovremeno suosjećajući i osjećajući se ravnodušno.
Druga energija se pojavila oko nje koja kao da ju je obuzela i odnijela negdje drugdje.Osjećala je kao da plovi na zraku i uskoro je stigla u potpunu tamu, prije nego što je ugledala, kako je sama opisala ‘čudesno biće koje se sastojalo od svjetla i zvuka te emitiralo sveobuhvatnu ljubav.’
Nije mogla opisati te osjećaje koji su je proželi, ali je osjetila kao da joj biće šalje poruku: ‘Imaš izbora’. U tom trenutku je shvatila da bi bila velika greška da ignorira ovo biće te se odlučila vratiti natrag u svoje tijelo.
Ove žene su ispričale svoje jako osobne priče autoru Eben Alexanderu nakon što su pročitale njegovu knjigu Dokaz raja koja je izdana 2002. godine, u kojoj je pisao o svom iskustvu skore smrti.
– Ono što se meni dogodilo je potpuno drugačije – ali sjećanje na to je jako čisto. Probudio sam se u 4.30 ujutro s užasnom glavoboljom. Žena mi je pokušala pomoći masirajući me, ali bol se tada već proširila i niz leđa. Petnaest minuta kasnije bol je bila toliko jaka da nisam mogao ni korak napravit – ispričao je dr. Alexander za Daily Mail.
Odvela me je u bolnicu u kojoj sam radio. Doktori su otkrili da imam meningitis i ubrzo su mi bakterije nagrizle dio mozga koji kontrolira misli i osjećaje te je on prestao funkcionirati. Nakon što su me priključili na respirator, odozgo se polako pojavilo svjetlo bacajući niti kao okupane u živi i zlatni sjaj.
Iskristaliziralo se okruglo biće koje je emitiralo nebesku glazbu koju sam nazvao ‘Vrtećom melodijom‘. Svjetlo se odjednom otvorilo poput reza u tkanini i shvatio sam da prolazim kroz taj prorez i ulazim u dolinu prepunu raznih biljaka, u kojoj su se spuštali vodopadi u predivan bazen prepun kristala.
Oblaci na nebu su izgledali poput ružičastih i bijelih kolačića, a iza njih je nebo bilo bogate plavo-crne boje, prepuno ljudi, životinja, drveća i polja. Bilo je i mnogo vode, u obliku rijeke ili kiše. S površine rijeka se dizala maglica, a ispod površine je plivao bezbroj riba.
Skeptici će reći da zbog razlika u našim iskustvima, moramo biti u krivu. Ali kao znanstvenik, neurokirurg i akademik koji je podučavao studente na Harvardu o funkcioniranju mozga, fasciniran sam načinom na koji smo svi mi doživjeli taj život poslije – jako ‘živ’ i kristalno jasan u našim sjećanjima, ali težak za opisati.
Postoji mnogo dokaza o iskustvima bliske smrti, ali ne postoji nijedan dokaz koji otkriva kako se ona događaju. Kako je moguće da smo bili svjesni svega što se događa kad su naša tijela bila mrtva, a u mom slučaju, i mozak bez vidljivih funkcija?I gdje su pohranjena ta živa sjećanja?
– Za istraživanje ovih nepoznanica potrebno je mnogo hrabrosti i velika žeđ za znanjem. Ovih devet godina, otkako sam se probudio iz kome, moja mantra je bila ‘vjeruj u sve što ti se dogodilo, barem zasad’. A moj savjet za tebe, dragi čitatelju, je isti: zasad otpusti svoje kočnice i otvori svoj um što šire možeš. Bio sam u komi tjedan dana s meningoencefalitisom i samo 2 posto šanse da preživim, a kad su doktori nakon tjedan dana razgovarali s mojom obitelji, savjetovali su da me isključe s aparata i puste me umrijeti. Kad je to čuo moj desetogodišnji sin, zatrčao se u moju sobu, otvorio mi kapke i rekao: ‘Ozdravit ćeš.’ Preko cijele te daljine spiritualnog svijeta u kojem sam se nalazio, jasno sam osjetio njegovu prisutnost… i počeo se buditi.
U prvim tjednima oporavka osjetio sam kao zujanje energije kroz moje tijelo, buđenje te energije života, koju sam osjećao svakim dijelom svojeg bića. Samo dva dana nakon buđenja iz kome došao mi je stariji sin, koji je student neurokirurgije, i ostao paraliziran tim valom energije koji se oko mene širio – ispričao je Eben Alexander.
– Tako si fokusiran, jasnog pogleda, toliko si jako tu priseban, više nego ikad prije.Izgledaš kao da iz tebe isijava svjetlost – rekao mi je.
Oko mene su se počele događati čudne stvari, hodao bih cestom i odjednom iznad mene je noćna lampa počela treperiti, laptop mi se stalno gasio, čak tri sata su mi se pokvarila prije nego što sam pronašao jedan koji još uvijek nosim. I imao sam velikih poteškoća sa spavanjem, iako je na kraju to ispao blagoslov jer sam imao puno slobodnog vremena koje sam iskoristio za istraživanje toga što mi se dogodilo – dodao je.
Promjena u mom poimanju svijeta mi je donijela brojne probleme. Istraživanja pokazuju da čak 80 posto brakova propada nakon što je jedan od bračnih partnera imao iskustvo blisko smrti. Za moju tadašnju ženu i mene je ubrzo postalo jasno da smo stigli na kraj zajedničkog puta i da je vrijeme da se rastanemo, priča Alexander.
Moja novoprobuđena energija se ponekad činila van kontrole, iako mi nikad nije naškodila. Dok sam pisao knjigu Dokaz Raja, s drveta pored moje kuće se odlomila debela grana i pala tik uz kuću. Sa sinovima sam ispilio drvo na manje dijelove i pospremio ga za grijanje. A onda se odlomila još jedna ogromna grana i skoro pogodila kuću. Tad sam nazvao vrtlara koji je pregledao drvo i utvrdio da nije napadnuto termitima i da nije bolesno.
Taman negdje u to vrijeme mi je jedan prijatelj rekao da sjedim na vrtlogu energije. A otprilike koliko su mi se pojačala osjetila, toliko mi se poboljšalo i pamćenje. Kako bih imao nekakvu kontrolu nad tom energijom, počeo sam istraživati mozak na drugačije načine, osim na medicinski, strogo znanstveni način.
Otkrio sam da je u osamdesetima Dalai Lama počeo raditi sa zapadnjačkim doktorima kako bi povezao medicinsko i spiritualno te je tu metodu proučavanja mozga nazvao kontemplativnom neuroznanošću. Proučavajući sve što je radio, otkrio sam dobrobiti joge te je počeo prakticirati.
Prakticirajući jogu shvatio sam da sam nesvjesno uvijek usmjeravao svoj um na zadatak koji treba obaviti, isključujući u potpunosti sve oko mene kako bih se u potpunosti posvetio svom zadatku. Na drugu stranu takva potpuna usmjerenost traži od čovjeka da se ponekad treba skroz prepustiti.
Znanstvenici, propovjednici i razni mistici su od početka vremena vježbali jogu, točnije otvaranje uma. Moguće je da to ‘otvoreno’ stanje uma je najbolji mogući temelj razvoja religija, a nakon čitanja moje knjige Dalai Lama me pozvao na razgovor o pogledu moderne znanosti na reinkarnaciju.
Rekao mi je da postoji tri vrste fenomena. Prvi je onaj očiti – događaji koje percipiramo sa svojih pet osjetila. Zatim, drugi, puno suptilniji, prikriveni fenomen koji doživljavamo zahvaljujući dokazima oko nas da se nešto dogodilo.
Treći fenomen je najmučniji jer je skriven i bazira se na osobnom iskustvu. To je vaš san, tajna želja ili iskustvo bliske smrti – njega možete ispričati, ali je pitanje hoće li vam ljudi vjerovati. Takvo iskustvo je nemoguće znanstveno istražiti, potvrditi ili negirati. A, osim ako takvo iskustvo čovjek nije i sam imao, ne može sa sigurnošću potvrditi da se dogodilo.
Ali iskustva iz prve ruke su važna za naše razumijevanje ovih fenomena. Moramo se osloniti na iskustva drugih istovremeno kultivirajući vlastita iskustva, tako da ih možemo usporediti.
I to je ono što sam, kao znanstvenik, najviše zainteresiran. Tajne ovog svijeta se nalaze iza svakog kuta, samo ih moramo naučiti prepoznati.