Odvjetnik Anto Nobilo načelno je prihvatio zastupanje logoraša iz BIH, istaknuvši kako ima osnove za njihove tužbe protiv Hrvatske. S tim se ne slaže odvjetnik Zvonimir Hodak koji je za Direktno objasnio i zašto.
Podsjetimo, Nobilo je izjavio kako je presuda hrvatskoj šestorci u Haagu utvrdila nešto što je nova činjenica u međunarodnom pravu, a to je da su tadašnji predsjednik države, ministar obrane i načelnik glavnog stožera Hrvatske sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu u ratu koji je bio međunarodni. To je, smatra, stvorilo standard operativne kontrole koje međunarodno pravo traži da bi se zločini u jednoj državi mogli pripisati drugoj državi, što bi, navodi, koristio u tužbama protiv Hrvatske. Pojasnio je kako, da bi država bila odgovorna, mora imati operativnu kontrolu nad jedinicama koje su počinile zločine, a s obzirom da je Tuđman bio u udruženom zločinačkom pothvatu, taj se uvjet, prema njegovu mišljenju, i ostvario.
Zvonimir Hodak ističe pak kako nema nikakvog pravnog temelja za tužbu logoraša iz BIH jer je i tijekom i nakon trajanja procesa i donošenja presude hrvatskoj šestorci naglašeno da se nije sudilo niti Hrvatskoj niti njezinom tadašnjem vodstvu. “Tuđman i Šušak spominju se u okviru nečeg što se naziva udruženi zločinački pothvat, no to je kovanica koju je praktički izmislio Haški sud. Kada je Hrvatska tražila da bude prijatelj suda u procesu protiv bosanskohercegovačkih Hrvata, jedan od argumenata kojom nas je Haški sud odbio bio je da se ne sudi Republici Hrvatskoj niti njezinim čelnicima, nego konkretnim osobama za konkretne događaje”, podsjeća Hodak kojem je razumljivo da je Nobilo sada razvio teoriju “koja njemu odgovara”.
Pitanje nadležnosti
Našeg sugovornika zanima i koji bi sud bio nadležan u tom slučaju, jer je pitanje nadležnosti, ističe, vrlo važno. “Bi li to sud u BIH sudio Republici Hrvatskoj? Ili bi se Hrvatskoj sudilo pred hrvatskim sudovima? Ili ćemo opet osnovati novi međunarodni sud po uzoru na haški?”, pita Hodak koji ne vidi na koji način bi se iz te presude s nekakvim ekstezivnim načinom razmišljanja došlo do pravne osnove za tužbu protiv Republike Hrvatske.
“Pitam se zašto nitko od obitelji žrtava genocida u Srebrenici nije tužio Kraljevinu Nizozemsku jer je na tom području bio nizozemski bataljun koji je trebao spriječiti Ratka Mladića u srebreničkom pokolju. Kako tu nitko nije našao nikakvu poveznicu kao što je sad nalazi Nobilo s Tuđmanom i Šuškom, pa da kaže kako je tadašnje nizozemsko vodstvo odgovorno jer nizozemski bataljun nije izvršio svoju dužnost, što je 8.300 ljudi platilo životom?”, povlači paralelu Hodak.
‘Dlaka koja će se dijeliti na četiri dijela’
Pojašnjava kako je pravo takva znanstvena disciplina u kojoj je forma uvijek važnija od sadržaja. “I to je forma koju odvjetnik Nobilo sada koristi, a koristit će je i mnogi drugi da bi na neki način opravdali ono što slijedi. Operativna kontrola koju spominje samo je pitanje obrazloženja i interpretacije presude jednog suca koji je morao obrazložiti svoju presudu. To je jedna izvedenica koja će se sada razvlačiti i biti ‘dlaka koja će se dijeliti na četiri dijela'”, rekao je Hodak za Direktno, zaključivši kako će sada svatko imati svoje mišljenje, ovisno o svjetonazoru. U tome je, napominje, cijela priča.
