Home Društvo Što su šestorica Splićana radila na Partizanovoj južnoj tribini? Sve podsjeća na...

Što su šestorica Splićana radila na Partizanovoj južnoj tribini? Sve podsjeća na scenarij filma Parada

SHARE

Kao u “Paradi”. Uz tek dvije sitne razlike. U “Paradi” su, naime, srbijanski probisvijeti unajmili hrvatske prijatelje za obranu, dok se ovdje radilo o napadu, a “Parada” je i film, fikcija, dok su događaji od srijede navečer stvarni da stvarniji ne mogu biti.

Pripadnici beogradskog podzemlja platili su, a moguće i besplatno nagovorili, čisto onako, da se malo podruže, nekolicinu Splićana da im pomognu obračunati se sa svojim neistomišljenicima. Za mjesto obračuna odabrali su južnu tribinu stadiona nogometnog kluba Partizan.

Vrijeme: srijeda, 13. prosinca. Teren: idealan za tučnjavu. Superliga, 22. kolo. U goste Partizanu došla je Crvena zvezda. 156. “večiti derbi”.

Partizan je tražio pobjedu kako bi uhvatio priključak za odbjeglim rivalom, a Zvezdi je bio dovoljan i remi. Rezultat: desetak lakše ozlijeđenih, nekoliko teže nastradalih, među njima i spomenuti Splićani, te je jedan nesretnik, također Splićanin, Ante Firić, hospitaliziran s posebno teškim ozljedama.

Puklo je u 15. minuti. Na jugu Partizanova stadiona nastao je kaos. Jedna grupa, manja, svi s bijelom vrpcom na rukavu kao znakom raspoznavanja, počela je bacati baklje prema ostatku navijača domaće momčadi. Činilo se, u prvi trenutak, da to Delije, Zvezdini ultrasi, rade diverziju među Grobarima, da su im na jedinstven način odlučili pokazati tko je gazda u gradu, čak su i prva medijska izvješća išla u tom smjeru, no ubrzo je postalo jasno kako je u pitanju teški fajt između nekoliko frakcija Partizanovih navijača, borba za prevlast u kojoj su se pojavili i plaćenici iz drugih zemalja, Grčke, Bugarske i – Hrvatske.

Iz Splita je prema Beogradu krenuo automobil s petoricom kršnih muškaraca. Natočili su gorivo, udarili fotografiju za uspomenu – kao da su znali da se zajedno i u jednakom broju neće vratiti kući – i pošli u avanturu. Granicu, javljaju srbijanski mediji, prešli su u utorak 12. prosinca, a niti 24 sata poslije liječnici su im povijali rane. Brutalno ih je prebilo.

Ante Firić ozbiljno je ozlijeđen. Ima hematom na mozgu i hospitaliziran je na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) odakle su demantirali prvotne informacije kako mu je život ugrožen zbog ubodne rane u predjelu leđa.

Damiru Tovaroviću dijagnosticirani su nagnječenje mozga i lom gornje vilice. Stjepanu Mihoviloviću slomljen je nos. Jakov Podrug, koliko je poznato, prošao je s lakšim ozljedama, dok petu osobu iz splitske grupe na honorarnom radu u Beogradu nismo uspjeli identificirati.

Više informacija pokušali smo saznati u hrvatskom veleposlanstvu u Srbiji, no tamo su nas ljubazno otpravili natrag, u Zagreb, u Ministarstvo vanjskih poslova, iz kojega do zaključenja ovoga izdanja ni riječi nismo dobili. Srbijanski organi gonjenja potvrdili su, pak, kako se među uhićenima, a privedeno je 26 osoba, nalazi i nekoliko stranih državljana. Među njima, navodi srbijanski MUP, i šestero Hrvata.

Ante Firić, znan i kao Mrvica, nije nepoznat hrvatskoj javnosti. Dokoni čitatelji portala i novina za njega su čuli kada je završio u istražnom zatvoru pod optužbom da je bio dio skupine koja je prije tri godine po narudžbi pretukla poznatoga hvarskog ugostitelja Franu Žuvelu.

Damir Tovarović u novinama je uglavnom boravio na sportskim stranicama kao državni prvak u borilačkim sportovima, dok se o Stjepanu Mihoviloviću, momčini s nadimkom Klis, čitalo ono kada je pobjegao iz šibenskoga zatvora u kojemu je “gulio” trogodišnju kaznu zbog razbojstva. Pustilo ga je na tetin sprovod, a on je to zloupotrijebio. Ipak, našli su ga već do zore. U kafiću. Jakov Podrug, hvala na pitanju, sasvim je nepoznato lice, ni internetske tražilice ga ne prepoznaju.

Srbijanski kroničari su šokirani. Nije im jasno otkud Splićani na Partizanovu stadionu. Da ih s tribine nije izvela žandermerija, mogli su, svi se slažu, i gore proći. Sigurno bi prošli gore, teško da bi im i na slavnoj VMA mogli pomoći. Koliki, sljedeće je pitanje, novac to mora biti, ili neko drugo platežno sredstvo, da glavu staviš u torbu. Jer, Firić i ekipa učinili su upravo to.

Ušli su u samo srce navijačkog uragana stavši na stranu unaprijed osuđenu na poraz. Nekoliko trenutaka kasnije, ispljunulo ih je zgužvane, spržene i deformirane.

Posebno je pri tome zanimljiva činjenica koja kaže da niti jedan od Splićana iz akcije “stadion” nije dio hrvatske navijačke scene, niti ga se, kako tvrde tifosi s kojima smo jučer razgovarali, moglo vidjeti uokolo hrvatskih nogometnih stadiona.

U Hrvatskoj često u javnosti možemo čuti ničim potkrijepljenu kvalifikaciju kako ulica vodi neki klub. Ponajprije Hajduk. Ulica je pri tome sinonim za navijače. U Hajdukovu slučaju, udružene u udrugu i organizirane prema svim pozitivnim propisima civilnoga društva. A kako je to kad uistinu ulica vodi klub, kritičari Hajdukova modela mogu vidjeti u Srbiji.

Dva najveća tamošnja kluba, Partizan i Zvezda, doslovno su u rukama ultrasa. A njihovi vođe regrutirani su iz samoga vrha beogradskog podzemlja.

Pri čemu nimalo nije neobično da navijači, ispravnije bi bilo reći kriminalci, iz tabora u tabor prelaze baš poput nogometaša. Nedavno preminuli, zapravo, ubijeni, izrešetani, Sale Mutavi, iliti Aleksandar Stanković, jedno je vrijeme tako bio istaknuti Delija, a pokopan je kao prvi Grobar. Cijeli Partizanov svijet došao mu se pokloniti.