Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji se početkom devedesetih proslavio proustaškim izjavama, kršten je u srpskoj pravoslavnoj crkvi, otkrile su frankfurtske “Vijesti”.
Naime, uoči Drugog svjetskog rata, Mesićeva pomajka Mileva krstila je tada petogodišnjeg Stjepana u pravoslavnoj crkvi svetog Nikole, u slavonskom mestu Orahovica, piše list “Alo“.
Kada je iza sebe imao samo 17 mjeseci života, Stjepan Mesić ostao je bez majke. Nešto kasnije, Josip Mesić se ponovo oženio. Njegova druga supruga bila je Srpkinja iz istog mjesta, zvala se Mileva Jović, a koliko je bila predana u odgoju malog Stjepana i dvoje djece rođene u novom braku (Slavko i Jelica), govori podatak da je Stjepan kasnije o Milevi nekoliko puta javno govorio kao o majci, sa velikim poštovanjem i neskrivenom ljubavlju.
Sve to ne bi bilo ništa čudno da se Mesić nije početkom devedesetih proslavio, kako je sam nedavno rekao, proustaškim izjavama. Kako je tada u modi bilo biti 101 posto Hrvat, Mesić je potpuno “zaboravio” da njegova pomajka pripada “nepodobnom” narodu. Međutim, još uvijek ima živih Slavonaca koji se sjećaju da je Mileva Jović, kasnije Mesić, krstila Stjepana u pravoslavnoj crkvi, tačnije u crkvi svetog Nikole u manastiru Orahovica. Taj manastir iz 16. vijeka, smješten podno planine Papuk, okružen sa jedne strane šumom, sa druge livadama, i danas predstavlja duhovno utočište rijetkih preostalih Srba.
Pretpostavlja se da je u vrijeme krštenja u manastiru Orahovica mali Stjepan imao pet godina. Kao i svuda, tako je i u pomenutoj crkvi zabilježen čin krštenja, o tome uvijek ostane pisani trag, ali u ovom slučaju stvari stoje malo drugačije. Tokom oružanih sukoba početkom devedesetih, “nepoznate osobe” provalile su u manastir Orahovica i od tamo odnijele knjigu krštenih. Onu iz tridesetih godina prošlog vijeka.
Savo Štrbac, direktor dokumentacionog centra “Veritas”, kaže za “Alo” da ga ne čudi ponašanje doskorašnjeg hrvatskog predsjednika.
“Historija nas uči da je intenzitet mržnje sve veći što je neka sredina više mješovita, pa je Mesić, pošto dolazi iz takve sredine i pošto mu je žena Srpkinja, morao da se pokaže većim katolikom od pape”, smatra Štrbac. On kaže da su i u Drugom svjetskom i posljednjem srpsko-hrvatskom ratu najveću mržnju sa obje strane širili upravo oni koji su dvostrukim ili čak četrvorostrukim vezama bili vezani za suprotstavljenu naciju.
“Upravo zato što su imali “nepodobnu krv”, zato su i udarali na svoje najbliže – oca, majku, brata da bi se dokazali pred “svojima”. Ni Mesić nije izuzetak od tog pravila”, zaključuje Štrbac.
U vrijeme dok je bio Jugosloven, Mesić se oženio Milkom Dudunić, iz sela Slabinja, kod Kostajnice. Kada je poglavnik Tuđman izjavio da njegova žena Ankica “srećom, nije ni Židovka ni Srpkinja”, Mesić se dosjetio da je njegova supruga Ukrajinka! Savo Štrbac kaže da je tokom devedesetih boravio u Slabinju i da se “cijela Krajina smijala izjavi da je Milka Ukrajinka”.
“Ne samo u tom selu nego u cijeloj Krajini nije bilo Ukrajinaca! Inače, Mesića se sjećaju od prije rata, bio je vickast čovjek i volio je da popije, a često su ga pripitog vozili zidarskim kolicima kroz selo”, kaže Štrbac.
Inače, svi Dudunići su Srbi, a veći dio te porodice skončao je u logoru Jasenovac. Iz Slabinja je u Jasenovac u smrt otišlo troje Dudunića – Miloš (7), Petar (6) i Nada, stara samo tri godine, piše “Alo“.
