U Srbiji je ovih dana prezentirano istraživanje agencije Demostat na uzorku od 1202 ispitanika, koje je naručio tamošnji dnevni list Danas, a po kojem, među ostalim, 64 posto građana Srbije ne zna za zločine koje su srbijanska vojska i JNA počinile na Ovčari. Čak 71 posto ispitanika ne zna da je Sarajevo bilo pod srbijanskom opsadom gotovo četiri godine. Istodobno, više od polovice anketiranih, njih 54 posto, protivi se stajalištu da je Srbija dužna platiti naknadu štete koju su pripadnici njihove vojske i policije nanijeli civilima tijekom ratnih sukoba.
U Hrvatskoj je, pak, objavljena knjiga Dejana Jovića “Rat i mit – politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj”, pa je tim povodom autor, nekadašnji savjetnik predsjednika RH Josipovića, u tjedniku Globus kazao da Hrvatska ni u čemu nije bila toliko produktivna u ovih 25 godina koliko u proizvodnji mita o Domovinskom ratu, oko kojeg su se angažirali i ljevica, i desnica, i centar. Dejana Jovića, za kojeg kolege sveučilišni profesori javno kažu da u svojim znanstvenim radovima ne poštuje pravila objave znanstvenih tekstova već da je sklon ulasku u ideološku i interesno-političku sferu, svojedobno je, sklon mu, Josipović morao smijeniti s mjesta savjetnika jer je Dejan – koji ne krije svoj žal za bivšom komunističkom tvorevinom Jugoslavijom – kazao da su svi referendumi o neovisnosti koji su se 1991. i 1992. dogodili u državama koje su htjele izaći iz te tvorevine – neliberalni. Neliberalan je po Joviću tako i onaj hrvatski jer se na njemu utvrđivalo samo to koga ima više. Kako bilo, nakon te izjave ni Josipović ga nije mogao više štititi pa je Jović po razrješenju slobodno mogao, pod krinkom znanstvenika, objavljivati pamflete u kojima dovodi u pitanje i Domovinski rat.
Sada su mu na meti hrvatski branitelji za koje znanstvenik Dejan kaže da je biti branitelj postalo socijalni status, prilika da se pripada eliti društva. Dejan koji očito želi dati svoj obol stigmatiziranju branitelja uhvatio se i materijalnih povlastica koje proizlaze iz tog statusa. Kad je to već tako, zašto i on nije iskoristio priliku pa otišao braniti državu u kojoj živi, kao što su to učinili mnogi časni Srbi, da jednog dana pripada eliti društva?! I zašto on nije, recimo, koristio materijalnu povlasticu kao neki stopostotni invalid ili udovica poginulog branitelja?!
Ide i korak dalje pa kaže da bi neki među braniteljima najviše voljeli kad bismo imali još jedan rat, pa ga čak i zazivaju. Ovakve teze, neka se ne uvrijedi znanstvenik Dejan, ne samo da zvuče bolesno i da su daleko od znanosti, nego opet ulaze u sferu podjele krivnje za agresiju na Hrvatsku, a što je temelj velikosrpske politike. Zato znanstvenik Dejan kritizira „političke elite i slijeva i zdesna“ koje braniteljima (a, oni koji se usude nešto javno reći za njega su huškači) povlađuju – „umjesto da ih marginaliziraju i zaustave, jer su prijetnja miru, suverenitetu i slobodi“.
Tako, među ostalim politički i interesno upregnut, zbori znanstvenik Dejan. Koji je isto tako interesno i politički upregnut izračunao da Hrvatima uopće nije bilo do odcjepljivanja jer je za samostalnost u to doba bilo samo 11,5 posto Hrvata. Eto, gdje je dogurao Dejan. Do znanstvenika, matematičara, statističara. Nije ni čudno, jer je uspjeh znanstvenika Dejana bio ispisan zlatnim slovima već u ranoj mladosti kad je kao aktivni član Saveza socijalističke omladine Hrvatske udarao temelje tekovinama revolucije.
Danas Dejan u Hrvatskoj udara temelje huškačke velikosrpske politike pod krinkom znanosti. Stigmatizirajući hrvatske nacionalne vrijednosti i lažirajući povijest. Dejan je sretan. U Hrvatskoj može govoriti i raditi što hoće. Da kojim slučajem živi u Srbiji ne bi mogao ni spomenuti Ovčaru, a kamoli o njoj pisati.