Mnogi kršćani iz naših krajeva, barem u obiteljima i zajednicama koje se trude sačuvati tradiciju, danas su pozdravili: “Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!”.
Iako se Božić, blagdan Isusova rođenja, najvjerojatnije slavi već od IV. stoljeća, dakle već više od 1.600 godina, mnogima nikada nije palo na pamet da time slave rođenje djeteta koje će u ranim tridesetim dobiti smrtnu presudu, odnosno kaznu razapinjanja. Još je veći paradoks da se upravo ta kazna, raspeće Krista, posredno počela slaviti prije nego što se počeo slaviti blagdan rođenja. U biti se slavilo Kristovo uskrsnuće, njegova pobjeda nad smrću razapinjanjem, što je bila najteža i najsramotnija osuda koju je pojedinac mogao dobiti u vrijeme dok su Rimljani vladali zemljom Židova.
Prema biblijskim izvještajima, dok su njegovu smrt pratile mase i kolone ljudi, većinom ga ismijavajući i izvrćući ruglu, njegovu je uskrsnuću svjedočio samo mali broj ljudi, njegovi učenici i oni koji su mu bili najbliži te oni kojima se Krist odlučio javiti. Čak mu ni apostol Toma, kod nas možda poznatiji kao Sumnjivi Toma, spočetka nije vjerovao nego je tražio dokaze da je to stvarno Krist kojega je dva dana ranije vidio kako umire na križu.
Neki očekuju da će kršćanstvo do 2050. godine doseći brojku od tri milijarde sljedbenika, kršćana koji će barem deklarativno živjeti i vjerovati da su spašeni smrću Krista, koji je poslan da otkupi naše grijehe.
Tri milijarde ljudi slaviti će čovjeka kojega je za hoda na Golgotu mogla pljunuti svaka bludnica, udariti svaki kockar, pijanac i vucibatina, čovjeka od kojega je u tim trenucima bio veći svaki lopov i sitni interesdžija.
Što su bile konkretne optužbe na račun toga čovjeka? Praktički ih nije bilo, tek slutnje nečega što nisu mogli ni razumjeti, zavođenje naroda, ispresijecano prenošenje citata koji su u njihovim ustima gubili sva značenja i govor o nečemu što nije pripadalo ovozemaljskomu. Kako je osuđen? Voljom mase, koja je u isto vrijeme dok je osuđivala čovjeka kojemu se nije mogla dokazati nikakva krivnja, zatražila oslobođenje Barabe, poznatoga ubojice i pobunjenika koji je nedvojbeno bio kriv. A Pilat, čovjek koji je imao moć osuditi ga ili osloboditi, oprao je ruke od osude čovjeka na kojemu nije nalazio krivice.
Zašto, dakle, slavimo rođenje toga čovjeka, u kojemu je većina ljudi toga vremena vidjela najtežega prijestupnika, prevaranta i bogohulnika?
Nijedna od ovih paralela nije slučajna, a odgovore neka svatko pronalazi za sebe.
Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
jabuka.tv | Beat Čolak
