Jeste li znali da postoje samo dvije riječi na cijelome svijetu koje označavaju pojam koji mi zovemo ‘čaj’? Riječ je, leksički gledano, zaista unikatna.
Ukoliko u bilo kojem trenutku, u bilo kojem kutku svijeta, poželite popiti ovo poznato piće, možete upotrijebiti jednu od ove dvije riječi, i ljudi će vas razumjeti. Ako ne ‘upali’ jednostavno – ‘čaj’, pokušajte s engleskom varijantom, ‘tea’.
Naravno, ne vodimo se pretpostavkom da većina ljudi na svijetu spada, više-manje, u poznavatelje engleskoga. Radi se o tome da postoje samo dva naziva za čaj u svijetu, prenosi Quartz.
Jedna varijanta zvuči poput engleskoga pojma ‘tea’, pa tako npr. Španjolci kažu ‘té’, ali i u Južnoafričkoj republici riječ je prilično slična – ‘tee’.
Drugi način sličan je našemu ‘čaju’. U hindski rječnik pojam je upisan kao ‘chay’, a slično kažu i Turci, od kojih smo mi riječ i usvojili.
Zaključak je jednostavan: ne možete pogriješiti s varijacijom dvaju gore navedenih riječi. Zanimljivo je da obje dolaze iz Kine, domovine ovog aromatičnog pića, a još je zanimljivije kako su se riječi širile. Jedna kopnom, druga morem, a evo i kako.
Širenje ta dva pojma ukazuje nam danas kako je funkcionirala globalizcija u svijetu davno prije no što se riječ uopće počela upotrebljavati. Ono što je zvučalo kao ‘cha’ širilo se kopnom, dok je ‘tea’ putovala preko mora i oceana.
Nizozemski moreplovci riječ ‘tea’ donijeli su noseći listiće čaja iz Kine, pa je svaka veća luka u Europi upravo od njih usvojila pojam. ‘Cha’ je pak iz Kine krenula kopnom, srednjom Azijom. Može se reći da je riječ slijedila poznati trgovački ‘Put svile’, pa se upravo na taj način ‘probila’ sve do sredozemlja.
Bilo je to prije gotovo 2000 godina. Prema posljednjim istraživanjima, čaj se prodavao u svim velikim trgovačkim središtima, u Perziji su ga zvali ‘chay’, slično kao i u Rusiji. Riječ se probila sve do saharskog područja u Africi i konačno ušla u rječnik swahilija kao ‘chai’. Neovisno o ovome trgovačkome putu, u isto su vrijeme otprilike riječ usvojili Korejci i Japanci, preuzevši pojam iz kineskoga.
Ali, kako to da su dvije ovako različite riječi unutar jedne države, Kine, označavale isti pojam?
Na današnjem mandarinskom kaže se ‘chá’, ali to je vrijedilo samo za dijalekte u unutrašnjosti države. Od samih su početaka obalni kineski dijalekti upotrebljavali riječ ‘te’, koja je imala sličan znak prvotnoj varijanti, ali potpuno drugačiji izgovor.
Upravo tu, obalnu, formu riječi preuzeli su Nizozemci koji su bili najaktivniji morski trgovci u 17. stoljeću. Glavne luke s kojima su trgovali u istočnoj Aziji bile su one u Fujianu i Tajvanu, gdje se upotrebljavala ‘te’ varijanta. Nizozemska istočnoindijska kompanija zaslužna je tako za današnju francusku riječ ‘thé’, njemačku ‘Tee’ i englesku ‘tea’.
I eto primjera globalizacije i prije nego što je počela. Sve je, dakle, ovisilo o trgovačkim središtima i suradnicima, pa je zanimljivo što su Portugalci, koji su trgovali s lukom Macao gdje se upotrabljavala riječ ‘chá’, danas iznimka u romanskim jezicima jer upotrebljavaju varijantu svojih davnih trgovačkih saveznika.
Postoji, dakako, i nekoliko iznimaka. Neke države koriste svoje riječi za pojam, ali to su rijetka mjesta na svijetu gdje lokalci ‘žive od čaja’, uzgajaju ga, pa i imaju svoja posebna imena. Na Burmi se kaže ‘lakphak’. Teško da bi riječ zaživjela pored kratkih ‘tea’ i ‘čaja’.
Ako vas je priča o trgovačkim putevima zbunila, pa vam je glava puna varijanti ‘čaja’, kartu na kojoj su putevi ucrtani možete pogledati ovdje. A da sve ne bi ispala samo lekcija iz povijesti, shvatite ju i kao jezičnu igru. Na kraju krajeva, upravo ste naučili novu riječ na svakome jeziku koji postoji na svijetu.
