– Koliko ja znam, trojica ili četvorica Dalmatinaca u dobi do 30 godina borila su se proteklih godina na strani Kurda u borbi protiv tzv. ISIL-a i samoproglašenog kalifata. To su ljudi koji su prije odlaska na ratišta Iraka i Sirije stekli vojne vještine. To sam doznao u Siriji u razgovoru s članovima međunarodnih postrojbi koje su se borile protiv ISIL-a. Razgovarao sam s Talijanima, Nijemcima i državljanima SAD-a i nikome od njih nisam znao identitet.
Kamera nije bila uključena i nisam ih mogao snimati, a unatoč tome, oni ni jednog trenutka nisu skidali masku s lica jer nisu htjeli da im se dozna identitet zbog problema koje bi mogli imati oni ili njihove obitelji. Prema informacijama, naravno neslužbenim, u ratu na prostoru Sirije u protekle četiri godine sudjelovalo je četrdesetak hrvatskih državljana i svi su se oni borili protiv ISIL-a – kazao nam je Zoran Marinović, poznati fotoreporter koji je do sada obišao mnoga krizna žarišta u svijetu, odnosno ratišta koja nije ugodno gledati ni preko TV ekrana, a kamoli biti na njihovu području.
I nisu svi Hrvati, prema riječima našeg sugovornika, ostajali na tom ratnom zahvaćenom području jednako dugo.
Siva zona
– Neki su ostajali dvadesetak dana, neki po godinu dana, a bilo je i onih koji su se u nekoliko navrata vraćali. Inače, strane vojne postrojbe su “siva zona” i ljudi nerado o njima govore. Ovi naši ljudi koji su se borili u Siriji i Iraku nisu to radili za novac, nego volonterski. U tome se oni i razlikuju od onih koji su se borili u Ukrajini i koji su to radili za novac. U Ukrajini je čovjek, ako je bio snajperist ili imao neku posebno izučenu vojnu vještinu, mogao biti plaćen i po 500-600 američkih dolara dnevno – naglasio je Marinović.
Zanimalo nas je kako su ljudi odlazili u Siriju i Irak, odnosno kako su se prijavljivali u te međunarodne vojne postrojbe.
– Procedura je manje-više jednostavna. Osoba koja želi ići tamo e-mailom se prijavi kurdskoj službi zaduženoj za strane vojnike. Kad oni obave provjeru osobe koja se želi doći boriti na njihovoj strani, obavijeste je može li se boriti. Nakon toga ta osoba, ako dobije dozvolu za sudjelovanje u ratnim operacijama, odlazi tamo, zadužuje oružje, prolazi obuku od 20 dana do mjesec dana i biva poslana u neku od međunarodnih postrojbi.
Tako se u Siriji borila brigada koja se nazivala Sirijska kršćanska brigada. Radi se najčešće o ljudima koji su volonteri, avanturisti, ljudi željni adrenalina, a neke od njih je na to ratište odvela i ideologija – zaključio je Zoran Marinović, koji već za nekoliko dana ponovno putuje na neko od trusnih područja u svijetu.
Zoran Marinović proteklih je godina snimao na ratištima Sirije, Iraka i Afganistana, a o tim svojim impresijama i onome što je vidio i doživio na vjerojatno najopasnijem dijelu zemaljske kugle planira snimiti i dokumentarni film.
Bosanska pravila
Iako je rat s Islamskom državom gotov i ISIL je poražen, Marinović je upozorio kako je opasnost ipak i dalje iznimno prisutna, pogotovo s obzirom na činjenicu da su mnogi stranci koji su se borili za kalifat pobjegli.
– Opasnost za Europu postoji, jer mnogi koji su se borili na strani tzv. ISIL-a došli su s Kosova, ali i iz Bosne. U jednom od zloglasnih zatvora našli smo priručnik o pravilima ponašanja u tom zatvoru koji je napisao jedan Bosanac. Ne treba biti paranoičan, ali je sasvim sigurno da će neki od njih završiti na mjestima na kojima ne želimo i to jest prava opasnost. Možemo li sada očekivati neku novu organizaciju ili novi način borbe, to ne znam, ali problemi nisu isključeni – drži Marinović.
Jedan od onih koji bi mogli nešto znati o odlasku hrvatskih državljana na strana ratišta je i general Marinko Krešić.
– Ja sam svojevremeno bio suradnik poznate američke tvrtke “Blackwater” (kasnije se nazivala “Xe Service”, a od 2011. se zove “Academi”, kad su je preuzeli privatni investitori, op.a.). U to doba kad sam surađivao s njima, interes hrvatskih državljana za strana ratišta bio je ogroman. Imao sam zasigurno između 1500 i 2000 upita naših sugrađana koji su željeli ići na strana ratišta.
Ljudi su išli trbuhom za kruhom jer su htjeli zaraditi. Bili su to uglavnom bivši sudionici Domovinskog rata, u pravilu oni koji su nakon rata ostali bez mirovine ili su imali vrlo malu mirovinu, a morali su prehranjivati svoje obitelji. Stoga su se odlučili na odlazak na strana ratišta, isto kao što su Hrvatsku u Domovinskom ratu dolazili braniti državljani drugih zemalja, primjerice Francuzi.
Ovisno o vojnoj vještini i obučenosti, ali i o ulozi u ratnom sukobu, oni su tada mogli imati plaće od 2000 do 5000 američkih dolara. Ništa od tog iznosa nisu morali trošiti jer su boravili, spavali i jeli u posebno izgrađenim kampovima i tamo su imali sve. No, povukao sam se iz tog posla i više nemam nikakve kontakte – rekao nam je general Krešić.
No, ni on ne sumnja da je u Iraku i Siriji bilo Hrvata.
– Zasigurno je bilo i naših državljana na tom ratištu, no je li ih bilo 40, o tome ne mogu govoriti jer to ne znam – zaključuje general Marinko Krešić.
Inače, tvrtku “Blackwater” je još 1997. godine osnovao bivši časnik Naval Seala Erik Princ, a radi se o tvrtki koja pruža sigurnosne usluge vladi SAD-a.
Obućina: Uz pomoć Amerike
O tome je li moguće da se protiv tzv. ISIL-a u Siriji i Iraku u protekle četiri godine borilo 40 hrvatskih državljana, razgovarali smo i s Vedranom Obućinom, poznatim politologom, stručnjakom za islamski svijet.
– Ne znam za tu informaciju da je na ratištima u Siriji i Iraku bilo 40 Hrvata, ali to je moguće. Vjerujem da među njima ima djelomično i plaćenika, ali postoji velika šansa da su među Kurdima i Hrvati koji se bore protiv ISIL-a iz uvjerenja. Moramo uzeti u obzir da su sirijskim Kurdima velika potpora Sjedinjene Države, što znači da su Hrvati mogli preko Amerikanaca pronaći zonu sukoba u kojoj se bore za “zapadne” ciljeve. Nije ovo prvi put da imamo takve informacije. Male skupine Hrvata borile su se navodno i protiv proruskih separatista na istoku Ukrajine, pa bi prokurdska mala postrojba mogla biti i u Siriji. No, za to još uvijek nemamo dovoljno podataka – kazao nam je Obućina.
Samo pojedinci, SOA sve prati
Prema neslužbenim informacijama iz dobro obaviještajnih krugova, doznajemo da SOA prati situaciju i tvrde da je broj od 40 Hrvata u Siriji i Iraku prenapuhan te da se radi samo o pojedinačnim odlascima hrvatskih državljana na inozemna ratišta.
