Odlazak predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Tursku, a poslije i u BiH, nije miješanje u unutrašnjopolitička pitanja susjedne države nego, naprotiv, prevencija potencijalne krize u susjednoj državi.
Odmicanje fokusa interesa međunarodne zajednice od Bosne i Hercegovine veliki je rizik da ta država utone u potencijalnu institucionalnu ili političku krizu, a cilj je predsjednice – što je uostalom i konstanta njezina mandata – vratiti pitanje jugoistočne Europe na dnevni red i na više političke razine u stranim državama jer su svi svjesni da ima procesa koji zahtijevaju pozornost i da bi ih trebalo riješiti, pogotovo u svjetlu predstojećih izbora, kao što je, na primjer, problem reforme izbornog zakona.
Rizik i od sukoba
Koliko je situacija u BiH zapravo krhka i podložna otklizavanju u rizike čak i mogućeg sukoba, pokazale su – nasreću – male krize u posljednje vrijeme. Jedna je nastala kad se članovi predsjedništva nisu složili oko revizije presude za genocid. Drugi problem u Bosni i Hercegovini koji se često pomeće pod tepih selektivna je primjena odluka Ustavnog suda. Primjerice, s jedne strane postojalo je snažno ukazivanje na odluku koja se tiče Dana Republike Srpske, dok s druge strane – u kontekstu izbornog zakona – oko odluke u predmetu Ljubić takvog angažmana nema.
Izmjene izbornog zakona koje bi trebale osigurati da, između ostalog, Hrvati biraju svoje predstavnike, a ne da im ih bira netko drugi, nije “nametnula” ni EU ni Hrvatska, ni Turska ni Rusija, već Ustavni sud te države. Hrvatska, kako je i predsjednica napomenula, ni u jednom trenu nije pokušavala “nametnuti” zakonodavna rješenja, već se o tome razgovara na načelnoj razini. Stoga i rezultat, primjerice, posjeta turskom predsjedniku Recepu Erdoğanu nije ni bila izmjena izbornog zakona, već održavanje dijaloga te inicijativa da se održi tripartitni susret s predstavnicima BiH – zbog čega je, uostalom – Erdoğan i nazvao Bakira Izetbegovića.
Temelji u Daytonu
– Ona rješenja koja vrijede za većinu zapadnih zemalja, ne mogu se potpuno preslikati na Bosnu i Hercegovinu. Strancima je na prvu malo teško shvatiti zašto, primjerice, leži opasnost u konceptu potpuno građanske države – kaže nam jedan sugovornik. Koncept građanske države, na kojemu inzistira Izetbegović pa je u nedavnom intervjuu kazao kako su dobili upozorenje Europske komisije da ne idu u smjeru koji predlaže HDZ BiH, problematičan je iz više razloga.
U Bosni i Hercegovini potrebno je osigurati spoj između koncepta građanske države i države koja je utemeljena na etničkom konceptu triju naroda. To se zna od samog početka – kakvi su temelji BiH koje je uspostavio Dayton. Problemi su nastajali kad se ta fina ravnoteža išla mijenjati odlukama visokih predstavnika međunarodne zajednice i odmicati od Daytona. I stoga nije slučajno – i što je uspjeh hrvatske strane – što je predsjednik Erdoğan u Turskoj spomenuo Dayton, kao što je i predsjednik Vladimir Putin u susretu s Kolindom Grabar-Kitarović također govorio o jedinstvenoj BiH.