Jelena Pehar, broćanska karatašica i reprezentativka Hrvatske, nastavlja nizati uspjehe.
Najjnoviji je onaj sa Europskog prventsva u Sochiju za kadete, juniore i mlađe seniore, gdje je Jelena osvojila srebro u kategoriji juniorki do 53 kilograma. Sinoć je u Čitluku organiziran i svečani doček za Jelenu Pehar i Irenu Prgu, koja je također nastupala na prvenstvu.
Upitali smo Jelenu kakvi su dojmovi nakon Europskog prvenstva.
-Sami put i vrijeme provedeno u olimpijskom gradu za mene su prelijepo iskustvo, a medalja sve to čini jos slađim, kaže skromna Jelena za Hercu, kojoj su sinoć sugrađani i prijatelji sportaši prirepremili lijepi doček.
-Da, iako ja nisam ljubitelj dočeka, bila sam počašćena time što su me svi članovi kluba, treneri i roditelji došli pozdraviti. U Čitluku imam sjajnu podršku, kako općine i sponzora, tako i građana koji prepoznaju moj rad.
Nije Jelena zaboravila ni svoju prijateljicu iz kluba Irenu Prgu, koja ovoga puta ipak nije uspjela doći do medalje.
-Čestitam ovim putem i Ireni Prgi, na hrabrom nastupu i samom odlasku u Sochi.
Kažimo nešto i o samom prventvu. Kakav je bio put do finala?
-Na putu su me čekala tri meča. U prvom kolu to je bila Šveđanka koju sam dobila 4-0 , zatim Portugalka 1-0, te u polufinalu predstavnica Škotske koju sam nadjačala rezultatom 3-1. U mojem dijelu ždrijeba konkurencija je bila vrlo jaka, pa su kratke za medalju ostale i viceprvakinja svijeta Turkinja Ocak, te sjajna Talijanka i Slovenka.
No, zlato je ipak izgubljeno u posljednjim trenutcima meča?
-Kao i u većini finala, nijanse su presudile u korist Ruskinje. Krajnji rezultat 2-1 pokazuje da je zlato bilo nadomak, no prostor za napredak je ogroman i veselim se novom radu i nadam se revanšu sa Ruskinjom.
Kažimo kako je do posljednjih sekundi finala rezultat 1:1, da bi Ruskinja Darija Hodova u posljednjim sekundima ipak uspjela osvojiti pobjednički bod i zlatnu medalju.
Za ovo veliko srebro, sigurno zasluge idu i tenerima i svima koji pružaju podršku kroz cijelu karijeru?
-Uz mene uvijek stoje moja dva trenera, karate trener Žarko Planinić, te kondicijski trener Bojan Ubiparip, koji su na ovom putu pokazali vjeru u mene u svakom trenutku. Moja obitelj, razred i posebno brat Mario, su oni bez kojih ne ide. Naravno tu su Općina i sponzori koji mi osiguravaju sredstva za odlazak na velika natjecanja.
Kolekcija medalja već je zavidna, kao kadetkinja si bila čak i prvakinja svijeta. Što su još želje i ciljevi koje želiš ostvariti?
-Puno mi znaci to što rezultati traju u kontinuitetu. Srebro sam nadodala u kolekciju bronce sa Europskog, te zlata i 5. mjesta sa Svjetskog prvenstva, a tek mi je 17 godina. Sada slijedi prelazak u seniorsku kategoriju i cilj mi je što prije uhvatiti seniorski ritam. Slijede prvi nastupi na najjačim turnirima u karate svijetu, premier ligi te seriji A. Fokus stavljam na daljnji rad i napredak. Još jednom sam sebi dokazala da uz predani rad rezultati prirodno dođu, zato nastavljam dalje, motiviranija nego ikad, zaključila je u razgovoru za Hercu Jelena Pehar.
