Iz Ministarstva školstva danas su se pohvalili odličnim rezultatima pilot projekta kurikularne reforme koji se od početka ove godine provodi u Imotskom. Naime, temeljem smjernica koje je izradio tim dr. Borisa Jokića, nadležna srednja škola u Imotskom razvila je suradnju sa svim lokalnim kladionicama te se sada u prostorima kladionica provodi dodatna nastava iz matematike s nadarenim učenicima, ali i dopunska nastava s učenicima slabijeg znanja.
Učenicima pomažu lokalni volonteri
Učenici u jednoj neformalnoj, opuštenoj atmosferi rješavaju zadatke iz matematike i statistike te stečena znanja odmah primjenjuju u praksi. Tijekom nastave pomažu im lokalni volonteri koji su dokazani stručnjaci s područja vjerojatnosti. Neki od njih su na raspolaganju učenicima stalno jer imaju prijavljeno boravište u kladionicama.
Nastava je organizirana na način da djelatnici kladionice na oglasne ploče izvjese matematičke zadatke i to na dnevnoj i tjednoj bazi. Onda pristupaju polaznici nastave koji sami odabiru zadatke koje će rješavati. Uopće nema pritiska. Mogu koristiti priloženu literaturu iz statistike, mogu koristiti sve znanje interneta, nevjerojatno ali dozvoljena je i rasprava između učenika o načinu rješavanja zadataka i što je revolucionarno, dozvoljeno je i prepisivanje od drugih. Nema više zamaranja s nepotrebnim formalnostima. Sve je uprto u to da polaznici nastave ovladaju matematikom i statistikom. Kada završe sa svojim radom, polaznici svoja viđenja rješenja zadataka predaju djelatnicima kladionice koji ih brzinom većom od brzine treptaja oka unose u centralni informatički sustav, a sve to kako bi se polaznicima nastave omogućilo da ne čekaju rezultate svojih zadataka u prostoru provedbe nastave već ih mogu pratiti kod kuće na teletekstu.
Matematika više nije arsenije bauk, a proces učenja je trajan
Onaj učenik kome teletekst objavi kako je točno riješio zadatak, dolazi sutradan u kladionicu i od djelatnika kladionice prima zasluženu nagradu koja mu omogućava rješavanje novih zadataka na većem nivou. Iz ovoga je vidljiva temeljna prednost ovakvog načina izobrazbe. Naime, ovaj proces ne završava. On je trajan. Zadataka nikad dosta, pa uzročno – posljedično i više vježbanja matematičkih operacija. Tko je ovo smislio, svaka mu čast! Onom učeniku kome teletekst objavi kako nije točno riješio zadatak, na licu mjesta biva jasno gdje je pogriješio i ne treba mu profesor to ponovo objašnjavati na satu, a nema ni sramoćenja ispred cijelog razreda.
Zahvaljujući ovakvom načinu provedbe nastave matematika više nije arsenije bauk i redovito je na listi najomiljenijih predmeta. Ono što je važno naglasiti, primjetno je rasterećenje učenika koji više ne nose teške knjige i bilježnice u školu i doma. Sad ih sve čeka u kladionici. Po završetku nastave kući nose samo koji listić s njihovim viđenjem rješenja zadataka. Učenici i roditelji su oduševljeni. Naravno, pošto se radi o pilot projektu primijećeni su i nedostaci u funkcioniranju sustava što je, nažalost, ozbiljno razljutilo neke roditelje.
Nije ovo tele, ovo je mito! Tele je već u školi!
Kako raspoznajemo iz priča s njima, izgleda kako valja matematika ali ne valja informatika. Naime, neki profesori još uvijek nisu računalno umreženi s kladionicama te ne prate napredak učenika u realnom vremenu. I onda se događaju nesporazumi. Na autobusnom kolodvoru susreli smo Stipu A. koji nam reče: „Kaže mi mali da mu profesor ne da više od trojke, a sve zadatke točno riješi. Taman san poša na razgovor s profesorom da mi to pojasni. Evo, ponio sam njegove radove iz PSK, Supersporta, Germanije i Lutrije. Malom sve točno! Evo vidi. I jopet ne valja! Kako? Šta bi moj mali ispašta ako neko nije radio svoj posa kako triba.“
Na putu prema školi popričali smo s Ikom S. koji se teška koraka uspinjao uz stepenice: „A ne znam šta da ti kažem, ljudino. Malo sam razočaran ali opet virujen da će sve brzo bit kako triba. Evo, sad sam bio na roditeljskom i govore mi kako je mali loš iz matematike. Kažu, ocjene ko sportska prognoza. 1,2,1,1,2. Kako more bit loš kad ja znam da nije tako. Kad dođe kući odmah izvadi svoje zadatke na stol i po cili dan on se ne miče isprid televizije, prati oni teletekst kako se vrti i ja vidim da je malome stalo. U zadnje vrime skače od sriće po kući kad mu je zadatak točno rješen. Baš me to raduje. Zna sam ja da on more kad zapne. Ne znam kad sam zadnji put pogleda televiziju ali nije mi krivo, neka mali uči. A prije ove kurikuri reforme ja sam mora spašavat sezonu i nosit mito u školu da se profesor smiluje za dvojku ili – kako bi moj profesor Ćavar rekao – za labuda. Tako me lani srijo rodijak Mate pokraj škole i u čudu pita: Ma di ćeš rodijače s teletom u školu? A ja njemu onako ljutit: Nije ovo tele! Ovo je mito! Tele je već u školi! A vidi ga sad. Skače od sriće kad rješi matematiku. Kad otklone ove tehničke probleme, što se mene tiče Jokića za kralja!“
Ljevičarska ideja uspjela u desničarskom podneblju
Ipak nisu svi ovako tolerantni. Kod ulaza u školu susreli smo dvije gospođe koje su vrlo ljutito napuštale zgradu. Jedna od njih obratila nam se vikom:“ Šta uvode tu reformu ako ne mogu sve organizirat kako valja! Samo dicu muče! I jopet jadno dite krivo! A vi roditelji kupujte na lito opet iste knjige! Pa dokle će to tako? Nema nama spasa kad nas takvi vode i upravljaju s nama. I ja vidim da triba selit odavde.”
U Republici Hrvatskoj uvođenje nove kurikularne reforme u školstvo popraćeno je velikim raspravama od samih početaka. Ljevičari ističu kako je konzervativno razmišljanje desničara glavni kočničar kulikularne reforme a s time i dične nam budućnosti. S druge strane desničari ističu kako će nam ljevičarske ideje kulikularne reforme uništiti tradicionalne vrijednosti, a s time sjeme i rod.
Jesu li se njihova razmišljanja bar malo međusobno približila, sada kada je jedna progresivna, ljevičarska ideja naišla na plodno tlo u konzervativnom, desničarskom podneblju, doznat ćemo uskoro.
