„Ja sam Hercegovac stotinu odsto, majka je iz Nevesinja od Samardžija, baba od Vasiljevića, Glogovci iz Dramiševa kod Nevesinja. Rodio sam se u Trebinju, živio tamo šest godina i u mom porijeklu nema mrlje. Zato ako nemaš to u sebi nemaš gdje ni da se vraćaš. Što smo stariji, prosto imamo više mogućnosti za to. Od 20-te do 40-te ustanovljavaš se kao čovjek. To je period sticanja, formiranja porodice, stvaranja poroda. Nakon toga se javlja potreba za izvorom i kad god mogu sa radošću idem u Hercegovinu“.
Tako je govorio Nebojša Glogovac o svojoj Hercegovini, Nevesinju i rodnom Trebinju. Sa ponosom je uvijek isticao da je Hercegovac.
„Sjećam se Trebinja, rvanja sa klincima iz kraja na kartonima između zgrada, polomljene puške koju mi je poklonio stariji brat od jednog druga. Sjetim se đeda Gavrila, babe Darinke, ujaka, stričeva, plašćenja sijena u selu Dramiševo kod Nevesinja, jahanja konja bez sedla uz dedin blagoslov. Kasnije sam shvatio da je to rijetko blago i vrijedno iskustvo koga nema baš puno među mojim vršnjacima, a pogotovo među mlađim ljudima“, rekao je jedne prilike Glogovac.
